Danica Crnogorčević, djevojački Nikić, danas je jedna od najpopularnijih vokalnih solistkinja i interpretatorki duhovne i etno muzike iz Crne Gore. Rođena je u Baru, ljubav prema duhovnoj muzici se pojavila u djetinjstvu, na časovima vjeronauke, a ozbiljniji i smisao u cilju istraživanja etnosa srpskog naroda pojavio se tokom srednjoškolskog obrazovanja.

U intervjuu za portal Katera Danica Crnogorčević je govorila o ljubavi ka etno i duhovnoj muzici, pjevanju o Kosovu i Metohiji i Crnoj Gori, koja proteklih godinu dana se bori za očuvanje Srpske pravoslavne crkve i njenih svetinja.

Kada se rodila ljubav ka etno i duhovnoj muzici u Vašem životu?

Danica Crnogorčević: Pomaže Bog dragi čitaoci! Ljubav prema etno muzici se projavila nešto malo kasnije od ljubavi prema duhovnoj, te sam pohađajući vjeronauku i kao dijete aktivno odlazila na liturgiju, a pored probuđene vjere probudila se i ljubav prema duhovnoj muzici. Što se etno muzike tiče, ta ljubav, ili uopšte spoznaja tradicionalne muzike desila se u osnovnoj školi. Kasnije u srednjoj se ona oblikovala i dobila mnogo ozbiljniji smisao u cilju istraživanja etnosa našeg naroda, i ne samo našeg, nego i naroda i kultura ostalih zemalja Balkana pa i šire. Završila sam muzičku školu u Beogradu, što je takođe oblikovalo moju svijest o klasičnoj muzici kao nečemu što je zaista bitno za razvoj osjećaja za muziku uopšte pa slobodno mogu reći i za razvoj umnih sposobnosti, jer muzika je na neki način usko povezana sa mnogim naukama koje učimo u školi, a kasnije koje koristimo u svakodnevnom životu.

Koliko je bilo potrebno uložiti vremena i truda do izdavanja prvog albuma?

Danica Crnogorčević: Zaista je trebalo mnogo truda i vremena svakako, mada kada čovjek posjeduje dovoljno novca onda sve to brzo ide, u ovom mom slučaju nije tako bilo, te smo muž i ja imali dosta muka oko izdavanja. Dosta mladi našli smo se u situaciji da tražimo sponzore koji će biti voljni da pomognu i  hvala Bogu što nas je tako brzo uputio na prave ljude. Naš mitropolit Amfilohije, koji je iguman manastira Ostrog, je blagoslovio da upravo taj manastir bude izdavač što je za mene bila velika čast. Za drugi CD je već dosta lakše, zato što imamo pređašnje iskustvo i sada znamo gdje su greške koje više ne bi trebalo ponavljati. Sve ide dosta brže što se tiče snimanja i izdavanja, jedino je opet problem novac koji pokušavamo da skupimo, ali daće Bog da uskoro bude i to gotovo. Doduše danas se CD-ovi rijetko kupuju, ali svakako da me to neće spriječiti da izdam i drugi album.  Uskoro objavljujem još jednu duhovnu novu pjesmu koja će se takođe naći na drugom albumu uz prelijepi spot. To je naša pjesma, koja je nastala kao kompilacija suprugovog i mog rada, upravo tako je nastala i već poznata nova pjesma „Veseli se srpski rode“ koja je za samo mjesec dana prikupila više od pola miliona pregleda, što je za ovu vrstu muzike jako teško.

Kako izgledaju pripreme za nastupe i koncerte, i koje od njih biste do sad izdvojili kao posebne, one kojima se najviše ponosite ili koje najljepše pamtite?

Danica Crnogorčević: Najljepši su oni koncerti i nastupi kojima vi nekome činite dobro, u smislu humanitarnih akcija. Oni najviše ispunjavaju. A one koje najviše pamtim to su nastupi po Rusiji, u Moskvi, Sankt Peterburgu, zatim poseban nastup u Optini Pustinji, koja je sveto mjesto našeg pravoslavlja, nastup u Španiji takođe pamtim kao nešto što se izdvaja po samoj organizaciji i spoznaji raznih drugih kultura i muzike, zatim još jedan divan nastup u Rumuniji, u gradu Targu Murešu, će mi ostati uvijek u sjećanju zbog ljudi koji su doživjeli našu pravoslavnu muziku na jedan nesvakidašnji način sa suzama u očima i velikom hrišćanskom radošću u duši. Zaista ti ljudi imaju jaku vjeru i da svi ljudi u Božijim hramovima funkcionišu kao jedno, to sam imala priliku samo tamo da vidim i nigdje više.

Kakve emocije nastupe onda kada pjevate o Kosmetu, Crnoj Gori, Srbiji, kada pjevate Gospodu i koliko bivate ispunjeni na i poslije takvih nastupa?

Danica Crnogorčević: Što se i da vidjeti od tradicionalnih pjesama najviše me ispunjavaju upravo one koje su posvećene našem raspetom Kosovu i Metohiji. Sa posebnim osjećajem izvodim pjesme koje su posvećene Kosovu i Metohiji iz razloga što je to naša duhovna kolijevka koju ne smijemo zaboraviti, a kamoli zanemariti. Naše najznačajnije svetinje, ćivote svetitelja, crkve i manastiri se nalaze na tom području. Posebno treba istaći narod koji je postradao i koji je protjeran, a koji i danas vapi za svojim domovima i svojim bližnjima o kojima nema traga ni glasa.

Ali ipak bih u prvi plan izdvojila pojanje duhovne muzike, konkretno psalama u crkvi, na Bogosluženju, kao i samu Liturgiju. To se i ne doživljava kao nastup, to je molitva koja ispunjava i grije srce neobičnim plamenom naše vjere Pravoslavne. Upravo zbog toga što je atmosfera molitvena i pjesma, odnosno pojanje, potpuno je predano Gospodu, čovjek sve više dobija snage i volje i zato se  ne može umoriti pa makar pjevao satima. A običan nastup crpi dosta energije zbog neposrednog kontakta sa ljudima i prevelikom euforijom koju same pjesme odnosno ritam ili tekst neke određene pjesme nose sa sobom.

Kako je nastala ideja za pjesmu „Pravoslavlje Crnom Gorom blista?“ Da li je zaista tako danas kada gledamo na ova dešavanja u Crnoj Gori?

Danica Crnogorčević: Kada je sav ovaj tako reći „haos“ nastupio na području Crne Gore, puno pjesama na tu temu su mi slali ljudi ne bih li otpjevala neku koja je posvećena litijama. Međutim, konkretno ova pjesma koja se u početku zvala „Crkva Sveta“ , kasnije smo je imenovali „Pravoslavlje Crnom Gorom blista“ na prijedlog mog supruga, je došla do mene direktno od stvaraoca te pjesme, Dajane Petrović iz Valjeva. Ona je inače osnivač i član grupe „Nektarija“, koja iza sebe ima mnoštvo kvalitetnog duhovnog stvaralaštva. Kada mi je poslala tu pjesmu, primila sam je kao i ostale, onako sa jednom dozom interesovanja ali nisam puno očekivala, dok mi srce, slušajući je, samo nije zadrhtalo. Onda sam znala da je upravo to ta pjesma koja će biti moj „poklon“ za cjelokupnu ovu situaciju koja se sada dešava. Ova pjesma je drugačija od ostalih pjesama koje su vezane za kompilaciju pjesama „Ne damo svetinje“  upravo zato što se može izdvojiti iz konteksta ovog vremena i slušati se i u budućem periodu kada ako Bog da sve ovo prođe u najboljem mogućem redu.

Da! Zaista je tako! Zaista Pravoslavlje blista, ne samo sada, nego ono blista mogu slobodno reći poslednje tri  decenije u punom smislu te riječi, jer kada bi ste obratili pažnju na to koliko je samo svetinja ovdje obnovljeno blagoslovom i trudom našeg mitropolita Amfilohija, ne bi ste mogli da povjerujete koji je to broj crkava obnovljen, koliko je monaštva obnovljeno, koliko je samo velelepnih hramova sagrađeno, pa šta je to osim blistanje Pravoslavne vjere na ovom prostoru, a i to blistanje se prenosi šire i dalje. Da ne pominjem buđenje naroda i prave vjere u njihovim srcima. Tako da ono što je vijekovima bilo utkano u naše bivstvovanje na ovom prostoru srpskog naroda, sada je samo dobilo još veći sjaj, i zato ova „odbrana jedne jedine apostolske crkve“ će biti samo jača i jača, što više budu udarali to će više i jačati naše oružje molitve i vjere. A svima je kristalno jasno da je Božija uvijek posljednja.

Na skupovima širom Crnom Gore ponajviše se pjeva o Kosovu i Metohiji? Šta je zajedničko Kosmetu i Crnoj Gori u ovim teški trenucima srpske istorije?

Danica Crnogorčević: Gotovo da ne postoji „skup“ gdje se ne opjeva naše Kosovo i Metohija. Kao što sam i rekla raspeto Kosovo i Metohija, raspeta je sada i Crna Gora. Nisu uspjeli da sa Kosova i Metohije ubiju duh pravoslavlja i unište srpske viševjekovne svetinje, tako ni ovdje neće moći da ubiju taj duh. To je ono što je trenutno zajedničko u ovim trenucima, a da ne pominjem i zalazim u istorijski smisao našeg zajedništva kao i to da je Metohija pripadala Crnoj Gori, a i važno je pomenuti to da su crnogorski mitropoliti egzarsi (čuvari) svetog trona Pećkoga.

Da li Vas možemo očekivati u nekom budućem periodu u Istočnom Sarajevu i Republici Srpskoj?

Danica Crnogorčević: Već tri godine zaredom planiramo moj dolazak upravo u Istočno Sarajevo, ali nikako se nije dalo, bila sam u drugom stanju oba puta, a sada sam i po treći put u blagoslovenom stanju. Jeste lijep razlog, ali svakako da ću imati u vidu da uzvratim jednim lijepim koncertom za narod Istočnog Sarajeva. Biće mi velika čast i zadovoljstvo!

Biografija:

Danica Crnogorčević je rođena 1993. godine u Baru, Crna Gora. Diplomirala je na Fakultetu istorije umjetnosti sa prosjekom 10,00 i stekla zvanje specijalista istorije umjetnosti.

Osim zemalja bivše Jugoslavije nastupala je i u Rusiji, Grčkoj, Makedoniji, Rumuniji, Španiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Italiji i Turskoj. Udata je za đakona Ivana Crnogorčevića sa kojim ima dvoje djece.

Novinar: Miljan Rašević