Iako uči pod svijećama Kristina Disić (10) iz Gospođinaca, opština Žabalj, odličan je đak. Otac Đorđe joj je umro od raka debelog crijeva, a sa bolesnom majkom živi u trošnoj kući bez struje, vode, kupatila...

U godinama kad treba da živi najbezbrižnije, mala Kristina se suočila sa životnim tragedijama koje su preteške i za odrasle ljude.

– Pričala mi je kako joj nedostaje otac i da spava sa njegovom slikom – otkrio je za Telegraf bolni dio Kristininog života, Mile Jovanović iz Udruženja građana “Put, istina, život”.

Pored toga, hrabra djevojčica nikad nije imala svoj krov nad glavom…

U kući u kojoj sad uči i dobija petice, a koja ne pripada njenoj porodici, živi sa majkom Vukosavom (47), kojoj su ljekari rekli da sumnjaju da “ima promjenu na mozgu”.

Međutim, njen vlasnik im je rekao da više ne mogu tu da žive.

– Voljela bih da imam kuću, kupatilo, svoju sobu i radni sto sa barbikama – kazala je preslatka devojčica, koja na svojim nejjakim plećima nosi tešku sudbinu, uz osmeh koji leči dušu.

Mala Kristina je sa majkom živela po salašima i sad su u Gospođincima jer nemaju gdje drugde da odu.

– Ovde nemam nikakvih uslova za život, bolesna sam. Sumnjaju da imam nešto na glavi, treba da idem da uradim magnetnu rezonancu ali nemam novca. I kičmu treba da snimam. Pijem dosta lijekova. Imam jako visok pritisak, holesterol… – ispričala je Vukosava.

Djevojčica svaki dan gleda kako joj majci nije dobro… Strahuje da ne izgubi i nju kao što je i oca… Majčin bol je i njen…

Uveče liježe sa očevom slikom i strahom da može da se desi da će grliti još jednu… Na svom srcu koje ima samo deset godina, nosi ranu koja nikad neće zarasti…

Njeno djetinjstvo obilježeno je bolom, strahom i nemaštinom…

– Voljela bih da imam neku skromnu kućicu za dijete koje je odličan đak u školi. Voljela bih da je ima i da je drugi ne ponižavaju kako nema svoju kuću – istakla je majka djevojčice koja živi u uslovima nedostojnim čovjeka.

Preslatkoj Kristini, koja ima neverovatan osmeh, otac više nikad neće pročitati priču za laku noć kako bi otjerao ružne snove.

Nikad je više neće pomaziti, poljubiti, zagrliti… Neće je naučiti životnim mudrostima, osnažiti za teškoće koje dolaze, neće je izvesti na put…

Nikad joj se više neće nasmijati, uputiti toplu riječ…

Prazninu, koja je ostala u njenom srcu kad je on umro, niko ne može da popuni.

Strah zbog majčinog zdravlja niko ne može da joj otjera.

Jedino što možemo da uradimo jeste da joj bar pružimo krov nad glavom. Da joj pružimo bar tu vrstu sigurnosti.

Možemo da joj omogućimo da ne dobija petice učeći pod svijećama, da ima struju, vodu, kupatilo… Možemo da joj pomognemo da ima osnovne uslove za život jer ova preslatka djevojčica jedino to traži…

Udruženja građana “Put, istina, život” ima želju da za Kristinu sazida jednu skromnu kuću.

Svi oni koji žele da pomognu, mogu to učiniti uplatom na račun udruženja, lično, ili kontaktirati udruženje na brojeve: +381611683133, +38162 1720273.

Računi za pomoć su: Humanitarno udruženje građana – PUT, ISTINA i ŽIVOT

Za uplate u dinarima: 165-0007011388568-34

Uplate iz inostranstva u evrima: IBAN code RS35165000701149679706

Swift/BIC code: HAABRSBG

Uplate iz inostranstva u dolarima: IBAN code: RS35165000701149683586

Swift/BIC code: HAABRSBG