U borbi sa Turcima na današnji dan 1684. godine poginuo je proslavljeni srpski junak iz Ravnih Kotara Vuk Mandušić, uz Stojana Jankovića i Iliju Smiljanića najomiljeniji junak narodne uskočke epike.

- Bio je zaista hrabar vojnik, skroman i nekoristoljubiv vojvoda, svojstvo na koje se vrlo rijetko nailazi kod ovog naroda...

Kad bi mu uspjelo da što uzme, sve bi podijelio među vojnike, koji su ga stoga voljeli, poštovali i slušali isto onoliko koliko su ga se Turci bojali - zapisao je mletački providur Leonardo Foskolo.

Kada se rodio Vuk Mandušić nije poznato, kao što se pouzdano ne zna ni mjesto njegovog dolaska na svijet - najvjerovatnije je riječ o Dalmatinskoj Zagori, a najbolji "kandidat" je mjesto Rupe, kod Skradina.

Alternativne hipoteze su one prema kojima vodi porijeklo iz Velestova, kod Cetinja, ili makedonskog Tetova.

Ondašnji izvori nazivaju ga Morlakom, što je riječ izvedena iz italijanske riječi "morlako" i latinske "morlahus", sa značenjem "Crni Vlasi".

Vlasima je nazivano hrišćansko, mahom pravoslavno stanovništvo BiH, Dalmacije i Krajine.

Vlasi su Srbi, mada je otvoreno pitanje kako su oni tada sami sebe etnički određivali jer sadašnji doživljaji nacija nisu postojali prije 19. vijeka.

Vuk Mandušić bio je glavni komandant morlačke vojske, jedan od najistaknutijih harambaša u Dalmatinskoj Zagori koji se borio protiv Osmanskog carstva u Kandijskom ratu.

On je jedan od čuvenih junaka srpske epske poezije. Petar II Petrović Njegoš ovjekovječio je Vuka Mandušića u "Gorskom vijencu".