Dvije dječije predstave u Srpskom dramskom pozorištu u Čikagu premijerno su izvedene povodom Sretenja – Dana državnosti Srbije u prepunom Kulturnom centru „Nikola Tesla“ pri crkvi Svetog Nikole.

Mali zaljubljenici u glumu porijeklom iz različitih dijelova Srbije i Republike Srpske – od Babinog Mosta kod Prištine, Leskovca i Ćuprije do Novog Sada i Beograda, kao i oni iz Banjaluke, Mostara, Trebinja, Novog Grada, predstavili se kroz „Čudnu šumu“ sastavljenu od pjesmica i kratkih priča. Starija grupa izvela je dio komada „Ko se ‘zadnji’ smeje“, koji je specijalno za njih napisala Silvija Otašević iz Majamija koja je rođena u Doboju.

Silvija je takođe dobitnica prve nagrade Matice iseljenika za dječju književnost, autorka čije su dvije knjige beogradski đaci proglasili za najbolje.

Foto: Ustupljena fotografija

Upravnik pozorišta i reditelj Igor Obradović skoro godinu dana predano je radio s malim glumcima i pripremao predstave koje su, kako roditelji jednoglasno kažu, bile veliki izazov za sve tako da su danas ponosni što niko nije odustao.

- „Ko se ‘zadnji’ smeje“ je priča o đacima jednog razreda u kojem su svi, sem Marka na pismenom zadatku napravili iste greške. Marija, Milutin, Marta, Katja, Uroš, Sofija, Mihailo, Marko i Mia znajući da će im roditelji prebacivati „a kako je Marko opet sve znao“ donose odluku da mu niko od njih ne dođe na rođendan i ne samo to … Taj komad koji na trenutke može da nasmije i emotivno dotakne protkan je najsjajnijim činjenicama srpsko-američke istorije i izveden je uz moralnu podršku Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu – poručio je on.

Predstava je izazvala veliko zadovoljstvo kod publike, jer su mali glumci uz višemjesečni trud uspjeli da savladaju ogromni jezički izazov.

- Najmlađi glumci velikog ansambla Srpskog dramskog pozorišta – Vasilija, Petar, dvije Mile, Dunja, Neda, Vukan, Nikolina, Lana i Simona pokazali su da su im u srcu, ma koliko hiljada kilometara daleko od Srbije, živjeli iste one pjesmice na kojima su generacije odrastale - rekao je Obradovic, zahvaljujući čijem entuzijazmu su čikaškim „Lajonsom“ odjekivali i stihovi „Miš je seo u džip“, „U svetu postoji jedno carstvo“, te mnogi drugi.

Foto: Ustupljena fotografija

Otac Nemanja podsjetio je da djeca kroz druženje i predstave uče svoj jezik, identitet, svoju istoriju.

- U SAD ne insistiraju na tome i zato su naša deca manje ponosna na ono sto jesu, ali kroz druženje, predstave i učenje saznaju kakav je naš narod, saznaju o Tesli, o našim velikanima i postaju ponosni Srbi - rekao je otac Nemanja.

Napomenuo je da je se predstava održavala kada i popularni „Super Bowl“, ali je i pored tog velikog događaja ogroman broj ljudi došao što, kako kaže, svjedoči da za nas ima nade.

- Bitno je nastojati da se deci na savremen način, kroz primere koje proživljavaju svaki dan, objasne neke stvari tako im je mnogo jasnije i lakše da se snađu u okruženju u kom žive i odrastaju. I zato smatram da je ovo veliki poduhvat - rekao je otac Nemanja koji ima šestoro djece od kojih su troje mali glumci.

Predstavi je prisustvovala i Generalni konzul BiH u Čikagu Tatjana Telić kao i predstavnici brojnih srpskih medija u Čikagu.

- Bilo je sjajno, uživali smo, bio je to veliki izazov za svu djecu, a najveći plus uz prijateljstvo koje su razvijali je to što se čuva srpski jezik - rekla je Telićeva.

Pozorište se nalazi pri Crkvi Svetog Nikole, koja je zahvaljujući protojereju Nemanji Tešiću i kupovini velikog crkvenog imanja, kulturnim i sportskim aktivnostima namjenjenim najmlađima, postala jedna od najprepoznatljivijih u Čikagu.