Poslije eliminacije u prvom meču u Dohi u meču protiv Matea Beretinija, Novak se vratio u "Teniski raj" gdje je titulu osvajao čak pet puta, ali od posljednjeg 2017. godine ne bilježi dobre rezultate.

Tako je bilo i prošle godine kada ga je eliminisao Luka Nardi, a ponovilo se i ove kada je bolji bio holandski teniser, inače "laki luzer" koji je ispao u kvalifikacijama za prvi Masters u sezoni. Baš kao i italijanski teniser prošle sezone.

Ne samo da je pukim slučajem završio na turniru, već je imao sreću i u prvom kolu protiv povrijeđenog Nika Kirjosa, a onda odlučio da se za svu tu netraženu sreću oduži i potpuno zasluženo slavi protiv Novaka u njihovom drugom međusobnom okršaju (prvi pripao srpskom teniseru).

Iako smo izlizali tu frazu, ali od Novaka smo dobili pravu "Džekil i Hajd" predstavu negdje između prvog i trećeg, odnosno drugog seta.

Ponajviše u pogledu njegovog govora tijela koje je bilo u skladu sa onim što je pružao na terenu.

Nespremnog je Van de Zandshulp uhvatio Novaka kada je već u njegovom drugom servis gemu stigao do 0:40, potom brejka, pa duplog brejka i na kraju i do čitavog seta, prije nego što je protivnik stigao da se "opasulji".

Nije bilo ni onih prepoznatljivih izliva sprskog tenisera kada mu ide loše, a poslije kojih mu bude bolje, te je sve slutilo na brzu i šokantnu eliminaciju.

Uspio je da se konsoliduje u drugom setu i gotovo istom mjerom vrati Holanđaninu, ali će na kraju platiti cijenu nepotrebnih grešaka.

Nekoliko ih je napravio kada je Botiku dao prilike za brejk, a tek da ne pričamo koliko je neupotrebljenih smečeva bilo.

Kako je prošao drugi set tako je i Novak zapao u nešto što bismo sa daljine mogli da okarakterišemo apatijom, bez njemu svojstvene borbenosti ni u naznakama.

Sve to brine više nego ovaj poraz na početku novog pohoda ka 100. tituli koja uporno izmiče.

Van de Zandshulp će u narednom kolu igrati protiv Fransiska Serundola, dok će Đoković priliku za 100. trofej morati da potraži na nekom drugom turniru.