Međunarodni dan žena obilježava se širom svijeta, svake godine 8. marta, a nastao je kao dan borbe žena za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost.

Prijedlog o uspostavljanju Dana žena, nakon prvog obilježavanja u SAD-u, dala je u avgustu 1910. njemačka socijalistkinja Luise Ziets, a podržala ju je Clara Zetkin. Godinu dana kasnije, počeli su i prvi evropski protesti kojim su žene tražile jednaka prava – na njima je, u Austro-Ugarskoj, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, učestvovalo je više od milion ljudi.

Godine 1912. su i žene u Francuskoj zatražile pravo glasa, u koje spada i pravo da budu izabrane, a potom i žene u Nizozemskoj, Švedskoj i godinu dana kasnije i u Rusiji.  U Njemačkoj je 1918. godine prvi put uvedeno pravo žena da glasaju ali i da budu izabrane. To je bio prvi veliki uspjeh pokreta žena u ovoj zemlji.

Godinu dana ranije, 8. marta 1917, demonstracije za Dan žena u Petrogradu bile su jedan od pokretača ruske revolucije.

Na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena u Moskvi 1921. odlučeno je da se 8. mart u cijelom svijetu proglasi Međunarodnim danom žena.

Iako borba žena traje već stotinu godina, ona još uvijek nije završena. Žene u cijelom svijetu još uvijek se bore s raznim predrasudama, posebno u poslovnom svijetu, još uvijek manje zarađuju od svojih muških kolega, a često su izložene seksualnom uznemiravanju, mobingu i zlostavljanju.  U nekim dijelovima svijeta ženama su, pak, uskraćena gotovo sva osnova ljudska prava.

Pritom, kao i većina praznika, i ovaj je podlegao komercijalizaciji, pa se na ovaj dan ženama uglavnom poklanja cvijeće, dok se njegova suština potpuno zaboravlja – većina ljudi i ne zna zašto se slavi 8. mart, ne zna da ovaj dan slavi borbu žena za ravnopravnost, već smatra da slavi generalno ženski rod.

Na ovaj dan podsjeća se na dugogodišnju borbu žena u kojoj su najveći uspjesi bili uvođenje osmosatnog radnog vremena, ujednačavanje plata za muškarce i žene, ali i zaštita majki, te uvođenje porodiljskog odmora.