Kreatori, subjekti sarajevskog i bosanskohercegovačkog javnog mnenja, uvijek se obraduju i iskoriste , odmah objave, prenesu svaku javno iznesenu izjavu koja govori, ili liči na urbanu legendu o “opkoljenom Sarajevu” i Srbima kao lošim momcima.
Nažalost ovom prilikom , jer je to željeno i potrebno sarajevskom dolinskom javnom mnenju, da se ponovo po hiljaditi put Srbi opišu kao loši momci, koristi se, iskorišten je stav, (sumnjam da je P.Handke tako mislio,) da su i Indijanci, starosjedioci na tlu sadašnjih SAD-a loši momci. Naglašavam da su Indijanci starosjedioci, jer će mi ovaj pojam biti važan kad opisujem Srbe koji su “opkoljavali” ili bili opkoljeni u podijeljnom i opkoljenom Sarajevu.
U intervjuu današnjem dnevnom listu “Oslobođenje”, (19.10.2019. godine) poznati filozof Slavoj Žižek govoreći o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu, odgovarajuči na pitanje:
„Potičete iz bivše Jugoslavije, zemlje koja je za Handkea uvijek bila melanholična utopija. Da li ga razumijete?“, odgovorio:
“Nikakvo čudo što se Handke okrenuo Srbiji kao posljednjem bastionu autentičnog u Evropi. On je bosanske Srbe koji su opsjeli Sarajevo “poredio sa Indijancima koji napadaju i kolju 'američke karavane'.”
Ovo poređenje iz izjave P.Handkea može se dvostruko, višestruko tumačiti, razumijeti, pa čak i tvrditi da nije logična i upotrebljiva!
Moguće je da je ispravno prvo: tumačenje da su Indijaci i Srbi loši momci, a “američke karavane” i opsjelo Sarajevo dobri momci po shvaćanju P.Handkea a i S.Žižeka; a možda je istnitije drugo tumačenje da su Indijanci i Srbi dobri momci po mišljenju P.Handkea a “američke karavane” i opsjelo Sarajevo loši momci!
Do danas sam vidio, čuo i čitao da P. Handke govori dobro o Srbima i da ih podržava. Sumnjam da je moguće da je u ovoj njegovoj, aktueliziranoj izjavi od S. Žižeka, negativno govorio o Srbima! Osim ako neko neće da nametne stav da Srbi iz Bosne i Hercegovine ne pripadaju Srbima Republike Srbije, da su drugačiji, i da je P.Hendke jedan od promotor ove ideje, ovog stava?
E moj Dušane, zar očekuješ od svih onih koji horski pjevaju o Srbima kao lošim momcima, da budu logični, precizni, odgovorni i da svoje izjave zasnivaju na činjenicama, dokumentima!
Ne tvrdim da su moji stavovi apsolutno tačni, ali se nadam, to se mnogo puta potvrdilo, da će izazvati pažnju i polemiku, i zato ovo danas pišem!
U prvom djelu ove izjave P.Handke govori o Indijancima, koji su, poznato je da oni starosjedioci, svoji na svome, i da žive vijekovima na toj teritoriji a američke karavane su bile sastavljene od evropskih osvajača koji su došli da osvoje i vladaju tom teritorijom.
Istina o Sarajevu ratnom glasi: I opkoljeni i opkoljivači su starosjedioci, i nisu kao osvajači došli sa drugih kontinenata i formirali “američke karavane”!
Većina Srba koji su živjeli i ratovali u i oko Sarajeva su autentični starosjedioci, koji desetinama godina, vjekovima žive na ovoj teritoriji, svoji na svome kao i Indijanci.
Građani Sarajeva svih nacija, koji su tokom rata živjeli na teritoriji opsjelog i podjeljenog Sarajeva su većinom starosjedioci, svoji na svome, u malo manjem postotkom u odnosu na Srbe, jer su tu ratovali I istočnobošnjaci i sandžaklije!
U propagandnom ratu protiv Srba, svjetskom javnom mnenju prodata je i kupljena priča o Srbima koji su došli iz Srbije, Crne Gore i iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine i opsjeli (P.H), opkolili Sarajevo, popeli se na brda oko Sarajeva i terorizrali i pucali po Sarajevu.
Ogromna većina Srba (95%) Sarajevski korpus Vojske Republike Srpske, koji su bili učesnici građanskog rata na teritorija Grada Sarajeva su kao i Indijanci starosjedioci, bili svoji na svome, uz mali procenat (5%) Srba koji su bili u drugim jedinicama Vojske Republike Srpske, JNA, i drugim paravojnim jedinicama iz Srbije i Crne Gore. Ovaj stav sam izveo na osnovu podataka: iz Bosanske knjige mrtvih, Mirsada Tokače; objavljenog istraživanja crnogorskih i srbijanskih žrtava u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini, Nataše Kandić; i podataka iz knjiga i monografija o pripadnicima Armije BiH i Vojske Republike Srpske koji su ratovali na području Grada Sarajeva.
Srbi, građani Sarajeva, postavili su, zaposjeli su, svoje policijske i vojne snage na granicama svojih narodnih/etničkih srpskih teritorija Grada Sarajeva za koje su smatrali da imaju, polažu pravo. Neposredno prije osnovali su i objavili postojanje SAO Romanija i rukovodstva srpskih opština, pa formirali vojne jedinice, Policiju i Vojsku Republike Srpske.
Moram naglasiti da ne prihvatam zlonamjenu praksu svih onih koji Srbi iz Bosne i Hercegovine imenuju kao bosanski Srbi. Dobronamjernim čitaocima ovog teksta i većini Srba, od političara, (Milorada Dodika) do čobana sa Morina je jasno da nema u Bosni i Hercegovini bosanskih Srba (osim šačice izdajica srpskih koji se tako ocjećaju, zna se zašto, prodali narodnost za večeru!)
Volio bih radi utvrđivanja istine, i njenom objavljivanju i ponavljanju u svjetskom javnom mnjenju, šta je to opkoljeno i podjeljeno Sarajevo, i ko su tu bili dobri i loši momci, da P.Handke i S.Žižek posjete dva Sarajeva, Sarajevo i Istočno Sarajevo, čija teritorija je nekad pripadala zajednici Grada Sarajeva (do 1992. godine) i poslušaju drugu stranu, srpsku stranu price, pogleda na podjeljeno i opkoljeno ratno Sarajevo, jer su priču bošnjačke strane mogli ćuti i pročitati hiljadama puta, bez obzira na to, zalažem se da ponovo čuju i prvu stranu, ne i jedino pravu!
Autor: Dušan Šehovac