„Dvije marke i šezdeset feninga“

Jutros ispred jednog paljanskog marketa red čeka i mlađi čovjek. U rukama bez rukavica mu četverogodišnji sin. Prodavačica mu objašnjava da mora poštovati naredbu kriznog štaba i da bez rukavica ne može ući. I dok ona pruža papir na uvid sa naredbom, čovjek joj pruža ruku u kojoj su dvije marke i šezdeset feninga i mirnim tonom odgovara:

„Gospođo, meni treba samo hljeb i dvije banane. Ja imam samo za to, nemam za rukavice.“

Prodavačica ga gleda, a on nastavlja:

„Znam da to Vas ne interesuje, ali ja sam bez posla, mali hoće bananu, onda moram i starijem kupiti,poštujem sve mjere, ali nemam za rukavice“!

Fond za fondom

Prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske od početka epidemije korona virusa u Srpskoj je bez posla ostalo više od dvije i po hiljade radnika. Bez posla su najčešće ostali radnici, kojima je istekao ugovor na određeno vrijeme, ali i radnici koji su proglašeni tehnološkim viškom. Prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje otkaz je dobilo 1800 radnika , a prema podacima poslovne zajednice broj onih koji su ostali bez posla premašuje 4500. Za samo desetak dana od početka pandemije u Republici Srpskoj su zatvoreni ugostiteljski objekti, zanatske radnje, trgovinski objekti, radnici su poslani na čekanje ili su dobili otkaze. Iz Privredne komore još sredinom marta su upozorili da je veliki broj preduzeća pogođen, prije svega hotelijeri, ugostitelji, frizeri…Tada je iz Privredne komore upućena inicijativa Vladi RS i predsjedavajućem Savjeta ministara BiH Zoranu Tegeltiji da se formiraju štabovi i definišu ekonomske mjere za podršku privredi. Traženo je i odlaganje plaćanja obaveza prema državi.

Tako je u RS najavljeno formiranje Fonda za podršku privredi u kojoj bi se skupljala sredstva iz domaćih i međunarodnih izvora. Ovakav pojam Fonda građanima Srpske nije nepoznat. Po osnovu solidarnog doprinosa od radnika poslodavaca i penzionera u Fond solidarnosti prikupljene su desetine miliona maraka nakon poplava 2014. godine. Sredstva su se mjesečno izdvajala za pomoć nastradalom stanovništvu i za sanaciju štete. Do današnjeg dana nije objelodanjeno gdje i na koji način je utrošen taj novac.

Nakon pojave pandemije, pojedine lokalne zajednice u Srpskoj su otvorile ili najavile otvaranje podračuna za prikupljanje sredstava kao pomoć u saniranju štete izazvanom virusom korona. Nije precizirano na koji način i po kojim kriterijumima će se sredstva utrošiti!

Ono što ostaje precizno su svakako brojke radnika koji ostaju bez posla i njihove dvije marke u rukama.

„Imao sam i rukavice, prali smo ih….“

Čovjek nije ušao u market. Otišao je sa kesama namirnica i slatkiša za dječake. Odbijao je da uzme. Raspravljao se sa onima koji su slušali njegov razgovor sa prodavačicom, a koji su nakon svoje kupovine izlazili sa dodatnom kesom za njega i slatkišem za dječaka.

„Ljudi nemojte, ja sam radnik, ja od pomoći nikad nisam živio. Odoh na građevinu, valjda će me primiti. Ja ću svojoj djeci donijeti, ali eto, ostadoh sada bez posla. Imao sam i rukavice, prali smo ih…“priča čovjek, a četverogodišnjak sa čokoladnom bananicom u rukama ga prekida „Pocijepale su se“!

Rukavice ili banana za dijete, kada u rukama imate samo dvije marke i šezdeset feninga? Pitanje za one koje po društvenim mrežama u vrijeme policijskog časa objavljuju slike prvomajskih događaja sa pilićima, prasićima i janjićima na ražnju ili roštilju! Samo jedno pitanje nema dilemu u odgovoru. Da li smo solidarni i humani? Jesmo! To su jutros pokazali Paljani po ko zna koji put. To naš čovjek pokazuje svakodnevno i na svakom mjestu. Sa fondom ili bez njega. Ovako bar znamo da smo zaista pomogli!

I da, dječak je dobio rukavice. Od prodavačice!

Piše: Snježana Mačar