U Republici Srpskoj se svake godine bilježi porast broja djece sa različitim teškoćama u razvoju, a pravovremeno prepoznavanje i djelovanje ključno je za njihov napredak i povoljan ishod.
Ovo su riječi Ana-Marije Dragičević, najboljeg studenta odsjeka Specijalne edukacije i rehabilitacije Medicinskog fakulteta u Foči za 2022. godinu, koja je diplomirala sa prosječnom ocjenom 9,24 i na obilježavanju 30. godišnjice rada Univerziteta u Istočnom Sarajevu dobila Zahvalnicu za postignute rezultate u školovanju.
Dragičević već pet godina živi u Foči, a porijeklom je iz Srpca, gdje je od najmlađih dana, kao član Savjeta učenika i volonter humanitarnih organizacija, radila u kreativnim radionicama sa djecom sa posebnim potrebama iz srbačkog udruženja “Izvor” i ova druženja su, ističe, prerasla u pravo prijateljstvo i opredijelila je za izbor budućeg zanimanja.
- To je bio i prelomni trenutak jer sam mogla u kontinuitetu pratiti rad defektologa i osjetiti dobre i loše strane ovog zanimanja. Ovaj posao je takav da zahtijeva stalnu nadogradnju i nema određen rok završetka, već upravo kroz taj proces postajemo jedna velika porodica koja prelazeći male ciljeve dolazi do ostvarenja snova - kaže Dragičevićeva.
Specijalna edukacija i rehabilitacija je jedna od najmlađih grana u medicini, što, prema riječima Dragičevićeve, otvara širok spektar mogućnosti za istraživanje i napredak, ali ostavlja i niz pitanja bez odgovora, pretpostavki i nedoumica.
- Na našim prostorima tek se uviđa mogućnost razvoja i djelovanja ovakvih osoba u društvenoj zajednici. Balkansko područje, nažalost, još ima ukorijenjeno vođenje time šta neko ne može, ne obraćajući pažnju na jače strane koje ima svako dijete, i ako se one na vrijeme prepoznaju, uspjeh će biti zagarantovan. To i jeste naš zadatak da svakom djetetu pružimo podršku i mogućnost za razvoj uspjeha i pripadnosti - rekla je ona.
Ana-Marija, djevojačkog prezimena Tatić, bila je uspješna u karate i džudo sportu osvojivši više od 50 medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima.
Nosilac je crnog pojasa, a na svjetskom prvenstvu u borilačkim vještinama u belgijskom Antverpenu 2012. godine osvojila je zlato u karate borbama.
- Ova priznanja predstavljaju temelj moje ličnosti i ta disciplina, istrajnost, trud i želja za napretkom ostali su duboko urezani u moju ličnost - istakla je Dragičevićeva.
Iako je trenutno nezaposlena, ponuda za posao ima, ali joj je u ovom trenutku porodica na prvom mjestu, jer se početkom godine ostvarila u ulozi majke.
U Foči živi sa suprugom i kćerkom, ali redovno dolazi u Srbac i ima kontakte sa matičnim udruženjem koje joj je mnogo pomoglo u usavršavanju.
Nedostatak registra
Dragičevićeva ističe da je rana intervencija ključni faktor za napredak, a na području Srpske ima dosta ustanova i udruženja koja se bave ovom problematikom.
- Ostvaruje se sve bolja saradnja sa školama i nastavnim kadrom koji je spreman da pomogne djeci sa razvojnim poremećajima. U našoj zemlji najveći problem predstavlja činjenica da nemamo jedinstven registar i samim tim je jako teško pratiti broj ovih lica. Završetkom školovanja u sistemu praktično gubimo informacije o daljoj obuci i životu. Zakonom su regulisane određene tačke koje se tiču zapošljavanja i dodatne obuke mladih sa teškoćama u razvoju, ali kod nas to sve veoma loše funkcioniše a promjene su jako male, tako reći neprimjetne - naglasila je Dragičevićeva.
Piše: Dejan Jovičić