Uzimam Boga za svjedoka i Mlađeg Tešu ako nije postao dementan. Nemam više koga. Ostali na nebeskim trotoarima oko jedne zvijezde kao oko logarske vatre, vječito mladi, uz harmoniku pjevaju "Nad Kraljevom živa vatra seva", piju vino iz podruma Svetog Trifuna, pripiti pucaju munjama i grme na nas što smo lako dopustili da nas ološ popišmani ili su negdje u bijelom svijetu, bore se za koru hljeba i da ih ne bi deportovali kriju da su bili. A bili su.

Bili su tog maja devedeset druge kad se svijet prelamao na koju će stranu. Na svijetlo ili u tamu. Na pobjedu i slobodu ili na poraz i ropstvo. Bili su. Ja nisam.

Bitka je trajala već četvrti dan. S jedne strane HVO "Kralj Tvrtko", četa Hosa, Prva Sandžaklijska briga, 101 . brigada, Specijalna brigada "Armije BiH", Specijalna jedinica Mupa, "Laste", a sa druge dva oklopna transportera iz Vojkvića, vod Specijalne milicije, četiri vojnika Srpske dobrovoljačke garde, dobrovoljaci iz Nedžarića i branoci Kasindolske ulice. Proboj tih šesto metara dubine bojišta trebao je "Armiji BiH" da bi oko 70 hiljada vojnika Prvog korpusa imali slobodan izlaz iz Sarajeva a time i mogućnost aktivnog učestvovanja u borbama na drugim bojištima.

Dva dana ranije napadači su imali uspijeha i kroz Nike Kolumbića stigli su na stotinjak a kroz Lepeničku ulicu na sedamdesetak metara do probijanja koridora. U borbama prsa u prsa vraćeni su na početne pozicije, ali i branioci su pretrpili gubitke. Nedžarićani su imali dva poginula i vratili su se u svoj kvart, ranjeni su Bojke i Rambo i Srpska dobrovoljačka garda se povukla, prijetio je napad na Vojkoviće i Ćena je povukao Meha i Madžiju, Specijalna milicija se vratila na Ilidžu u rezervu i u Kasindolskoj je ostavila samo svoje pripadnike iz te ulice. Gavran, None, Kićo, Zgembo, Kezun. Njih pet zajedno sa Žarom i Nemanjom Telcom držali su ključni položaj, na raskrsnici.

To četvrto jutro, oko sedam sati, krenuo je novi napad. Odbrane se uvijala ali nije lomila.Njihova druga linija fronta bila je u Malom Zvorniku. Negdje oko deset sati kurir Sreten Srbijanac došao je do Gorkog, komandira odbrane, sa naredbom komandanta da se organizuje povlačenje vojske i civila prema aerodromu koji je još držala JNA i dalje prema Lukavici. Na Gorkijev upit da će tim manevrom pasti Ilidža i pitanje je daljeg toka rata, Sreten je samo slegnuo ramenima.

- Ne znam ja. Moje je bilo da ti prenesem naredbu, a ti vidi...

Izgleda biće mrak.

Gorki je zovnuo tri komandira vodova Šaneta, Rada, i Migu i prenio im naredbu a Sretenu Srbijancu i Starijem Teši naredio da organizuju izvlačenje žena i djece,

- Što prije i brže. Samo najosnovnije stvari. Dokumente, pare i nakit.

On je otišao do raskrsnice.

Ispred kuće, na trotoaru, u zaklonu od vreća punjenih pijeskom, njih šest je postavilo dva mitraljeza M53, veliki kasetofon sa zvučnicima priključili na Fapov akumulator i pucaju i pjevaju. "Nad Kraljevom živa vatra seva..." Gavran je sjedio u zaklonu iza kuće, pušio i popravljao zatvarač na svojoj pušci.

- Došla naredba da se povlačimo prema aerodromu i Lukavici".

- Gdje ćemo ovo pustiti. Izgubićemo rat.

- Ne znam ja.

- Sačekaj tu, dok vidim s njima.

Gavran spusti pušku i ode u zaklon od vreća punjenih pijeskom. Nije se dugo zadržao.

- Mi se ne povlačimo.

- Kako ne povlačite.

- Tako, ne povlačimo. Pa ti vidi.

Zgranut, zabrinut, uplašen i očajan Gorki se vrati na liniju odbrane. Sreten Srbijanac i Stariji Teša vodili su kolonu žena i djece prema aerodromu, a branioci su se povukli za dva reda kuća. Pedesetak metara. Još uvijek su pucali. Komandir odbrane opsova i zovnu komandire vodova.

- Nema povlačenja.

- Ali naredba

- Jebeš naredbu

- Ja svoj vod povlačim. Dok sam ja komandir voda...

- Ti više nisi komandir voda. Svi nazad na napuštene položaje.

Pored kuće na raskrsnici, skoro čitav vidljiv muslimanskim snajperistima, stajao je Gavran i rukom mahao dajući znak da se vojska vrati.

Visok ko jablan.

Ko Vojvoda Vuk.

Neranjiv.

Znala su to branioci Kasindolske ulice. Nazirao se tračak svjetla. Vojska se vratila na napuštene položaje. Stariji Teša je psovao.

- Šta me zajebavate. Aj tamo, aj vamo.

- Milovane, idi mi iza leđa, da me ko ne ubije.

Gorki je obilazio liniju odbrane i gledao kako Srbi brane svoje kuće. Sa raskrsnice se čulo "Nad Kraljevom živa vatra sijeva". Nepuni sat kasnije prestao je taj napad a sa njim i ta majska ofanziva. Najtanja opna ostala je zatvorena. Kao od čelika.

Dvadesetak dana kasnije komandant je pobjegao u Novi Sad, poslije tri i po godine Slobo Srbijanac je ugasio svjetlo, Gorki je iskopavao Gavrana da ga prenese na Novi Zejtinlik, a ja se rvem sa ološom, volim da čujem "Nad Kraljevom živa vatra sijeva" i živim, zarađujem i skupljam slavu prepričavajući tuđe priče i doživljaje. Kako kake Mlađi Teša: "Čisti ratni profiter. Oprosti mi, Bože."