Političari i funkcioneri u Bosni i Hercegovi jedini su zaposleni koji mogu da dobiju platu, iako uopšte ne dolaze redovno na posao, i to posao koji je među najbolje plaćenim poslovima u državi.

Zamislite posao na koji ne morate da idete svaki dan, ne morate da idete čak ni svake sedmice, a i ako se ne pojavite na zakazanom sastanku nećete dobiti otkaz; nikome ne odgovarate ni ako ne postižete dobre rezultate; ponekada samo dođete i sedite bez da išta kažete godinama, a uz sve to ste plaćeni bar 2.000 KM.

Za ovo radno mjesto morate da se namučite mjesec dana, osvojite glasove na izborima i poslije radite šta hoćete. Riječ je o funkcionerima, političarima, parlamentaricima, čak i ministrima koji, bar kada je o našoj zemlji riječ – ne moraju ništa.

Primjer toga je neodržana sjednica Savjeta ministara BiH. Sjednica na kojoj su trebali biti razmatrani materijali Ministarstva bezbjednosti koji se odnose na stanje u oblasti migracija u BiH, a u vezi sa povećanim prilivom migranata, nije održana je su se na njoj pojavila samo tri ministra.

Šta bi rekli u Tokiju?

Šta bi na ovo rekli opozicionari u Tokiju, koji su zatražili su ostavku ministra za Olimpijske igre u Tokiju 2020. nakon što je zakasnio tri minute na sastanak u japanskom parlamentu?

Kako se ophode prema svom poslu vidi se i na primjeru Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Nakon što punih sedam mjeseci nisu održali nijedan sastanak, parlamentarci su ljetos redovno otišli na godišnji odmor koji im je palaćen. Stručnjaci su ovo ocjenili kao nagradu za nerad, jer su neki od njih plaćeni i po 7.000 KM mjesečno.

Četiri godine ćutanja

Enitietetski nivoi nemaju zakon koji bi kontrolisao parlamentarce, pa se neki od njih ne libe da pokažu svoju nezainteresovanost. U prošlom sazivu Narodne skupštine Republike Srpske, prema izveštaju Centara civilnih iniciativa (CCI), SP-ova poslanica Ivana Lovrić, za četiri godine u NSRS nije imala nijednu aktivnost. ž

Nije kažnjena, nego je profesionalizova svoj status u toj zakonodavnoj instituciji, pa je njena plata mogla i da dostigne skoro 3.000 KM mjesečno.

Nije bila jedina, CCI je utvrdio da je tokom 2017. godine ukupno 13 poslanika nije postavilo ili pokrenuli nijedno pitanje ili inicijativu.

Uz neaktivnosti i nedolaske, naše funkcionere prate i redovna kašnjenja, nepotpuni izveštaji, afere, te loši rezultati, za koje nikome ne odgovaraju.

Dakle, ne moraju da idu na posao, ne moraju da podnose izvještaje, ne moraju da donose dobre rezultate, ne moraju da polažu račune gjde idu službenim automobilom, ne moraju čak ni da se jave novinarima.

Kazni, traženja odgovornosti i smjenjivanja gotovo da nema.

Antić: Nikome ne polažu račune

Politički analitičar Velizar Antić, smatra da je najveći problem to što ih jednostavno ne možemo kazniti, jer oni nemaju odgovornost, a građani imaju jako nizak nivo političke kulture da bi ih kažnjavali na izborima.

– Nema dublje filozofije, jedostavno koja je njihova odgovornost što nisu došli? Nema je. Kome oni polažu račune? Nikome. Trebali bi građanima, ali vidimo kako to ide. Godina dana je prošla od izbora, a oni još nisu formirali Savjet ministara i samo tako ide uslov na uslov, jer jednostavno nema odgovornosti i mogu tako da se ponašaju do kada hoće. Njima je fino i negdje im se ne žuri. Oni imaju dovoljno svega, ne žive život običnog naroda u BiH, pa da se brinu šta i kako da urade – smatra Antić.

“Šef partije je glavni”

Za razliku od naroda kome ne polažu račune, niti predsjedavajućeg kome odgovaraju, onaj ko mora da se sluša i prema kome imaju odgovornosti jeste partijski šef.

– On mora da se služa bez pogovora. Mi živimo u jednom partokratskom društvu. U suštini su sve partije liderske, osmim modža SDS u kome je bilo nekih promjena u posljednje vrijeme, pa vidimo da je malo slabija poslušnost, dok je u svim ostaloim partijama jasno – šef partije se pita. Mnogo više moraju da slušaju partijsku disciplinu i partijskof šefa nego što moraju da slušaju narod, odnosno, one koji su ih izabrali – zaključio je Antić.

Nema neopravdanih izostanaka

Kada je u pitanju Savjet ministara BiH, iz CCI su nam odgovorili da Poslovnik predviđa da se: ”Sjednice Savjeta ministara održavaju, po pravilu, određenog dana ili određenih dana u sedmici”.

– Što znači da bi redovne sjednice SJaveta ministara trebalo da se održavaju najmanje jednom sedmično – rekla je Ana Lučić, iz CCI.

Ona podsjeća da Čan 41. Poslovnika Savjeta  ministara BiH, predviđa da su ”Članovi Savketa ministara i generalni sekretar obavezni prisustvovati svim sjednicama i učestvovati u radu”.

– Dosadašanja praksa je pokazala da ministri najavljuju svoj nedolazak na sjednice Savjeta ministara BiH, a posljednjih nekoliko godina i na sjednice oba doma PSBiH, s tim da nisu predviđene sankcije za njihov nedolazak na sjednice Savjeta ministara BiH, jer analogno navedenoj praksi, faktički i nema neopravdanih izostanaka – navela je ona.