“Banditkinja, obješena u Bosanskoj Krupi, pokazala neviđen inat.” Ovim je riječima na današnji dan 1943. godine u zvaničnom izvještaju o egzekuciji opisano vješanje zarobljene 17-ogodišnje djevojčice.

Pre nego što su joj natakli omču na vrat, uzviknula je prkosno:

– Živjela Komunistička partija i partizani! Bori se, narode, za svoju slobodu, ne daj se zlikovcima u ruke! Mene neka ubiju, imaće ko da me osveti!

Tako je završio život najmlađe narodne herioni Jugoslavije – Lepe Radić, učenice iz sela Vistrica kod Gradiške.

Kada je počeo Drugi svjetski rat imala je samo 15 godina, ali se pridružila pokretu otpora. Kao i još 5 članova njene porodice, i Lepa je otišla u partizane i stupila u Drugi krajiški partizanski odred pod komandom čuvenoog doktora Mladena Stojanovića. Bila je bolničarka, borila se na prvoj liniji fronta, organozovala brojne akcije na Kozari i Grmeču.

Kada je u januaru 1943. počela četvrta ofanziva, organizovala je evakuaciju izbjeglica i ranjenjika. Fašisti su 8. februara opkolili zbijeg, a Lepa je branila narod doslovno do posljednjeg metka. Kad je ispucala svu municiju, zarobili su je, a ona je poručila: “Ubijte me, ali poštedite ovaj narod. Narod nije kriv.”

Kako su zabilježili hroničari, tri dana su je mučili da oda imena svojih saboraca, ali se djevojčica sa Kozare nije slomila.

– Oni će vam sami reći svoja imena, kada dođu da me osvete – poručila je mlada partizanka.

Objesili su je u Bosanskoj Krupi i sve fotografisali.

Fotografije ovog smaknuća nađene su 1945. u torbi jednog njemačkog vojnika, poginulog u Zagrebu.

Poslije rata izložene su u Muzeju revolucije u Mostaru. Tamo je te fotografije vidio, i na njima prepoznao Lepu Radić, njen rođak, koji je takođe bio u partizanima.

Lepa Radić je 1951. proglašena Narodnim herojem Jugoslavije.