Srpski filolog Đura Popović, poznat kao Đura Daničić, prijatelj Vuka Karadžića i njegov saradnik u borbi za reformu srpskog jezika i pravopisa, rođen je 4. aprila 1825. godine.

Poslije studija u Bratislavi, Pešti i Beču, radio je kao bibliotekar Narodne biblioteke u Beogradu, sekretar Društva srpske slovesnosti i profesor Liceja i Velike škole.

Karadžićeve i sopstvene poglede na jezik dosljedno je sproveo prevodeći sa latinskog jezika "Psaltir Davidov" i "Stari zavjet".

Objavio je više djela iz stare srpske književnosti: Teodosijevo "Žitije Svetog Save", Domentijanovo žitije o Svetom Simeonu i Svetom Savi, "Životi kraljeva i arhiepiskopa srpskih" /Danilo i njegovi učenici/, "Nikoljsko jevanđelje"...

Neprocjenjivu vrijednost ima njegov rad na rječniku.

Izdao je "Rečnik iz književnih starina srpskih" i započeo veliki istorijski "Rečnik hrvatskoga ili srpskoga jezika".

Ostala djela: "Mala srpska gramatika", "Srpska sintaksa", "Oblici srpskog jezika".

Đura Daničić umro je 1882. godine.