Priča o Fudbalskom klubu "Željezničar" iz Sarajeva, koji je prije nekoliko dana proslavio stotinu godina postojanja datira iz davne 1921. godine i vremena radnika na sarajevskoj željeznici  Dimitrija Dimitrijevića.

Popularni "Željo" prvu utakmicu, nakon što je zvanično osnovan na inicijativu pomenutog Dimitrija Dimitrijevića, odigrao je 17. septembra 1921. godine protiv jedne od najpoznatijih ekipa FK "SAŠK Napredak".

Ideju o osnivanju "Želje", kao što smo već pomenuli, započeo je još tokom 1920. godine mladi radnik na željeznici Dimitrije Dimitrijević, koji je rođen i odrastao na Mejtašu, u Čekaluši. 

Dimitrijević je svom kolegi i prijatelju mašinovođi Ludvigu Lepleu predočio ideju o osnivanju fudbalskog kluba, te se ubrzo nakon toga krenulo u osnivanje inicijativnog odbora, gdje se rađa i nastaje prva uprava FK "Željezničar". Tu ideju podržao je tada i Stjepan Katalinić.

Na čelu ovog inicijativnog odbora našao se diplomirani inženjer građevinarstva, Austrijanac po rođenju, a Mađar po narodnosti, Hinko Tezgeš. 

Vatromet u Sarajevu povodom 100. rođendana "Želje"/Foto: Anadolija

Veliki doprinos u osnivanju FK "Željezničar" u to doba dali su, naravno, radnici sarajevske željeznice, koji su skupili novac za kupovinu prve fudbalske lopte, prve sportske opreme, a treninge su obavljali na vojnom igralištu "Egzecirz".

"Željo" je ubrzo dobio i sopstvena obilježja kluba, boje dresa i grb, na kojem se nalazio logotip lokomotive. 

Nakon mukotrpne borbe sa administrativnim preprekama i dosta predatih molbi za prijem u podsavez, "Željo" je tek 19. septembra 1921. godine upisan kao punopravni član pomenutog podsaveza objavom u "Večernjoj pošti".

Kao uslov za prijem u podsavez, "Željo" je morao odigrati prvu utakmicu protiv tadašnjeg najjačeg rivala, ekipe "SAŠK Napredak", koji je izgubio rezultatom 5:1. 

Inicijator osnivanja "Željezničara" Dimitrije Dimitrijević, je postigao jedini, utješni gol na utakmici, ali uprkos porazu nagovijestio jednu lijepu priču koja traje, evo već 100 godina u Sarajevu.

FK "Željezničar" ubrzo postaoje punopravni član Fudbalskog podsaveza, gdje je uvršten u Drugi razred sa ŠK "Špartom", ŠK "Trojom" i ŠK "Barkhbabom", gdje se takmičio do 1926/27. fudbalske sezone, kada se kvalifikuje u Prvi razred sarajevskog podsaveza i tamo nastupa do izbijanja Drugog svjetskog rata.

Prva "Željina" utakmica prema istorijskim podacima kluba odigrana je 2. novembra 1921. godine protiv ŠK "Troja", a rezultat je glasio 1:1. Međutim, prvu istorijsku pobjedu u zvaničnim mečevima "plavi" su zabilježili protiv ŠK "Barakhobe" na proljeće 1922. godine, rezultatom 7:0.

Najveću pobjedu, "Željo" je ostvario protiv istog tima u Drugom razredu sarajevskog podsaveza rezultatom 18:0, što je najveći rekord u broju postignutih golova na jednom meču u stotinu godina postojanja "plavih".

"Željezničar" je po osnivanju svoje utakmice igrao na vojnom vježbalištu "Egzercir" na Čengić Vili, iz razloga što "Željo" kao radnički klub nije imao dovoljno novca za plaćanje rente nekom od gradskih fudbalskih terena, kao što su u to vrijeme imali i koristili SAŠK Napredak, Slavija i Hajduk.

Tadašnji "Željin" stadion na Čengić Vili bio je zapravo vojno igralište ili vježbalište austro-ugarske vojske, a u gradnju prvog sopstvenog stadiona uprava "plavih" kreće 1932. godine na željezničkom zemljištu u Pofalićima, iza Glavne željezničke stanice u Sarajevu.

Ovaj teren koristili su samo šest godina, a do 1941. godine trenirali su na terenima drugih sarajevskih klubova i plaćali visoku rentu za iznajmljivanje, iako su bili klub sa vrlo ograničenim finansijskim resursima.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata svoje utakmice igrali su na terenu na Marijinom Dvoru, a nakon uklanjanja tog terena počela je izgradnja novog stadiona "Željezničara", koji je na Grbavici otvoren 1953. godine.

Foto: Monografija FK Željezničar 1921-1981

O Dimitriju Dimitrijeviću:

Dimitrije Dimitrijević (1903-1984) je imao ideju da formira fudbalski klub kao način rekreacije. Njegove kolege, željezničari, su sa radošću prihvatile ideju o osnivanju fudbalskog kluba, koji je ponio ime "Željezničar".

Dimitrije je u istoriji "Želje" ostao upamćen i po tome što je bio prvi strijelac kluba na zvaničnoj utakmici, od kada počinje priča koja traje i danas, evo već 100 godina. 

Dimitrije je bio mašinovođa parnog voza na relaciji Sarajevo - Pale - Višegrad. Imao je petoricu braće.

Njegov unuk, poznati sarajevski muzičar Vlado Podani ispričao je u izjavi za portal "Faktor" da je zaljubljivanje u "Želju" bilo tradicija, porodično naslijeđe zbog kojeg se nije moglo desiti da Vlado danas bude navijač nekog drugog kluba.

Prema njegovim riječima, Dimitrije je kao sedamnaestogodišnjak došao na ideju da osnuje "Želju", ali da se nije mnogo kao fudbaler zadržao u klubu, jer je bio kvalifikovani mašinovođa u to vrijeme i nije imao vremena pored posla da se bavi fudbalom.

Vlado u razgovoru za "Faktor" kaže da je Dimitrije bio sin Koste i Efrosine, koja je porijeklom bila Grkinja, a imao je četvoricu braće, Aleksandra, Konstantina, Evangelosa i još jednog, čijeg se imena Vlado nije mogao sjetiti.

Dimitrije je iz braka sa suprugom Danicom imao dvije kćerke, Vladinu majku Efrosinu, koja je nosila bakino ime, i Dunju, danas penzionisanu profesoricu Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu.

Prema Vladinim riječima, bivši muž njegove tetke Dunje bio je slavni srpski kompozitor i tekstopisac narodnih melodija Blagoje Košanin (1940-2013), koji je napisao pjesmu "Mi smo Željini, Željo je naš".

Dimitrije Dimitrijević je preminuo 1984. godine u 81. godini života, a sahranjen je na Gradskom groblju "Bare" u Sarajevu.

*Fotografije korištene iz Monografije FK "Željezničar" 1921-1981.