Svaki stanovnik Istočnog Sarajeva je upoznat sa uslovima u našoj bolnici, ali samo gledajući iz ugla pacijenata. Sa Goranom Motikom, predsjednikom Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara JZU Bolnice Istočno Sarajevo smo razgovarali o uslovima u kojima radi medicinsko osoblje, te se upoznali sa uslovima, kao i mnogim nedostacima bolnice Istočno Sarajevo iz ugla medicinskih sestara i tehničara, bez kojih ova bolnica ne bi mogla da funkcioniše.

Više o tome pročitajte u Katerinom novom intervjuu.

Možete li nam, za početak, reći nešto više o sebi, kao i o Strukovnom sindikatu medicinskih sestara i tehničara?

Ja sam Goran Motika, predsjednik sam Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara JZU Bolnice Istočno Sarajevo, te predsjednik Glavnog odbora našeg sindikata. Naš sindikat okuplja medicinske sestre i tehničare srednje, više i visoke struke,   svih profila.  U februaru ove godine, umjesto Ranka Palačkovića, za predsjednika našeg sindikata izabran je Mirko Šerberdžija, i to je rijedak i pozitivan primjer da se poštuje statut, tako je g. Palačković rekao da je vodio sindikat u dva mandata te da je vrijeme da vođstvo preuzmu mlađi članovi i da se tako unese nova energija u našu organizaciju. Organizovani smo na način da imamo Glavni odbor, podružnice, predsjednike osnovnih sindikalnih organizacija i naravno članove. Naš cilj je da štitimo prava radnika i ovom prilikom pozivamo sve medicinske radnike da se priključe sindikatu i da učestvuju u našem radu kako bismo zajedno došli do nekih rješenja. G. Ranko Palačković je uradio ogroman posao i uspio je sa svojim saradnicima  da napravi čvrste temelje naše organizacije. Naše je da taj posao nastavimo.

Koje su obaveze jedne medicinske sestre?

Kada se pogleda sa strane, jednostavno je zaključiti da je zdravstveni sistem napravljen da se pacijenti zbrinu, tj. napravljen je u korist građana.  Mislim da građani kao pacijenti, ne mogu biti zadovoljni. Najveći problem je nedovoljan broj medicinskih sestara i tehničara, a u našoj bolnici ih nedostaje bar 15 do 20. Kada jedan pacijent dođe na odjeljenje, ili dovede svog roditelja, svoje dijete, ili svog bližnjeg očekuje da taj pacijent bude zbrinut na najbolji mogući način. Taj pacijent možda ima rane, opekotine, može biti nepokretan, može da ima mnogo fizičkih ili psihičkih nedostataka, a često se dešava situacija da na jednom odjeljenju koje ima npr 24-25 pacijenata u jednoj smjeni bude samo jedna sestra. Ta jedna sestra ne može fizički da stigne da uradi sve procedure, a da to sve bude na vrijeme. Kada sestra dođe na posao ona mora sa doktorima da obavi vizitu, da izvrši uzimanje uzoraka krvi, da priprema terapije, da trebuje krvne derivate, da daje transfuzije, da prati tok terapije, da hrani i presvlači nepokretne pacijente, da presvlači krevete. Zamislite samo na jednom odjeljenju od 25 kreveta, da jedna sestra ima sve te obaveze. Ako je svima određena terapija npr. u 8 sati, ona ne može sama sve to da postigne, a znamo da svi pacijenti moraju biti zbrinuti, jer niko od njih nije došao da leži i da gleda televiziju. Šta se na kraju desi, desi se da sestra prosto „sagori“, a znate šta taj termin znači.

Evo primjera, na odjeljenju pedijatrije u smjeni je samo jedna sestra, to znaju svi koji su boravili gore, i ona se brine o nekoliko beba koje su u inkubatorima, o djeci  koja su na odjeljenju, vrši prijem nove djece koje doktor pregleda u ambulanti, svoj djeci treba da pripremi terapije, nađe  venski put, nahrani ih, uzima uzorke krvi, urina, stolice, briseve, zamislite samo kakav je to rudarski posao i sve to za najnižu platu u zdravstvu u Republici Srpskoj. Takođe, na hirurgiji su dvije sestre/tehničari na 46 kreveta, a znaju svi kakvo odjeljenje je hirurgija, u intenzivnoj njezi za vrijeme godišnjih odmora radi samo jedna medicinska sestra, to nema nigdje, zna se šta je intenzivna njega, na odjeljenju internog 2 na 24 kreveta radi jedna sestra ili tehničar, na internom 1 je takođe isto, na 26 kreveta, na hematoonkologiji takođe je jedna sestra, gdje uz sve uobičajene poslove  priprema i citostatike i daje hemoterapije, radi sa najtežim bolesnicima, a pripojeno im je i odjeljenje nefrologije, na plućnom odjeljenju, zajedno sa infektivnim je jedna sestra poslije 15:00 i vikendom, a ima 36 kreveta. Navodim sve ove podatke da se vidi pod kakvim pritiskom rade sestre i tehničari.

Uz sve to, primanja su jednostavno premala. Plate se računaju prema platnim koeficijentima. Koeficijent 5 se množi sa cijenom rada od 135 KM, pa je plata medicinske sestre u osnovi 675 KM. Prema zakonu o platama koji je usvojen 2009. godine, kojeg je potpisalo resorno Ministarstvo zajedno sa sindikatom kojeg je predstavljao g. Granulić, navedeno je da se topli obrok, regres, zimnica i ogrev uračunavaju u osnovnu platu. Zbog toga mi kažemo da je to žuti sindikat, tj. sindikat koji radi u korist poslodavca. Isti predsjednik sindikata radi u Savezu sindikata i prima topli obrok, mimo plate. To mnogi ljudi ne znaju, a i dalje su mnoge kolege članovi tog sindikata.

Takođe,  trend  je da medicinske sestre i tehničari odlaze u inostranstvo. Tamo vrlo brzo postaju cijenjeni i prihvaćeni. Jedini problem koji moraju da savladaju je znanje njemačkog jezika. Kada savladaju njemački jezik, vrlo brzo mogu samostalno da rade, postaju šefovi odjela itd. Naše sestre priključuju katetere, daju složene terapije, hemoterapije između ostalog, daju krvne derivate, a to su u inostranstvu sve poslovi koji obavljaju ljekari. Tamo se to zna i te kako cijeniti. Ovdje vidimo kako se cijeni.

Kakva je trenutno situacija u JZU Bolnica Istočno Sarajevo?

Smatram da je situacija u JZU bolnici Istočno Sarajevo najteža u cijeloj Republici Srpskoj. Mnoge stvari koje su propisane zakonom se ne izvršavaju. Doprinosi na plate se ne uplaćuju već 77 mjeseci. Prevoz se ne isplaćuje godinama. Jubilarne nagrade koje po zakonu i posebnom kolektivnom ugovoru sljeduju zaposlene poslije 20, 30 godina rada se ne isplaćuju nikome. Isplate pomoći za umrle članove porodice i za novorođenu djecu se ne isplaćuju već 6-7 godina. Član 16. Posebnog kolektivnog ugovora iz oblasti zdravstva predviđa procentualno povećanje plata u zavisnosti od složenosti poslova kojima se zaposleni bavi. To se nikome ne priznaje. To su direktna kršenja zakona i posebnog kolektivnog ugovora. Poslodavac određuje visinu plate u smislu da prema složenosti i stručnosti osoblja može da odredi koeficient od 5 do 6. U našoj bolnici svi kadrovi srednje stručne spreme, čak i medicinske sestre koje su  završile fakultete zdravstvene njege imaju koeficijent 5, što je direktna poruka naše uprave radnicima da u našoj bolnici nema ni jednog radnika koji je na neki način bolji, vrijedniji, sposobniji radnik i koji zaslužuje veću platu. Već godinama unazad, ni jedan radnik nije otišao na neko stručno usavršavanje, bolnica ga nije poslala na obuku kako bi unaprijedio svoje vještine. To ne postoji i sve ukupno to je jako loša slika.

Koji su osnovni ciljevi Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara?

Ciljevi Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara su da se u budućnosti ovaj sindikat omasovi. Jedina prava snaga sindikata, uz dobro vođstvo, je masovnost članova. Ovaj sindikat, na nivou Republike Srpske, djeluje u saradnji sa Strukovnim sindikatom doktora Republike Srpske, a uskoro ćemo kao Savez strukovnoh sindikata u zdravstvu dobiti reprezentativnost u toj oblasti na nivou Republike Srpske. Jedna od otežavajućih okolnosti je činjenica da ima ne mali broj naših kolega koji nisu članovi ovog sindikata  i time direktno otežavaju našu borbu. Moramo ipak biti svi zajedno ujedinjeni u jedan sindikat jer nam jedino masovnost i reprezentativnost daje pred ministarstvom i poslodavcima mogućnost za pregovore. Ipak, u zadnje vrijeme medicinski radnici  su prepoznali da se iskreno borimo, u svim ustanovama se članstvo povećava. Cilj je svakako da većina  medicinskih sestara i tehničara bude u jednom sindikatu.

Da li se na vaš sindikat vrše određeni pritisci?

Što se tiče pritisaka, ima ih raznih. Na razne načine se stimulišu drugi sindikati u odnosu na nas. Navešću primjer da je naš poslodavac isplatio prevoz jedne godine članovima samo jednog sindikata. To je direktno sponzorisanje rada tog sindikata. To je primjer koji se nigdje u svijetu nije desio i stavlja nas u nepovoljan položaj kada se porede sindikati. U nekim ustanovama, direktori i menadžment nas svjesno izbjegavaju i neće da razgovaraju sa nama kao da smo neprijatelji, a mi samo tražimo konstruktivan dijalog i poštovanje zakona. Evo i primjer na kakve sve poteškoće nailazimo: Prije određenog  vremena smo se obratili inspekciji rada u vezi uvođenja pripravnosti sestrama sa Internog odjeljenja, gdje im je, na sav ovaj teret koji nose, bez pitanja, dogovora i pismenog obavještenja, određeno da moraju  da idu u pratnju pacijenata npr u UKC Banja Luka i to u vrijeme svog odmora, poslije noćne ili prije dnevne smjene. Inspekcija je izvršila uvid i od naših  pet pitanja odgovorila je samo na jedno i to šturo, praveći se nevješti, naravno u korist poslodavca . Stičemo utisak da su se dogovarali šta da napišu, takav je odgovor bio. Nas to neće zaustaviti da svoja prava tražimo i na većem nivou, ali to samo govori sa kakvim se mi vjetrenjačama borimo i koliko energije  za to treba. Zato nam i treba podrška naših kolega, koji ne moraju aktivno da se bore ako se boje, ali mogu nam bar dati podršku popunjavanjem pristupnice našem sindikatu.

Na kraju krajeva, bitno je napomenuti da smo mi ponosni na svoje zanimanje. To je jako human posao i jako težak posao i samo tražimo da nam to institucije priznaju i da svi budu srećni. Bez srećnog osoblja – medicinskih sestara i tehničara nema ni zadovoljnih pacijenata. Svako ko dovede svoje bližnje u bolnicu, kao i sami pacijenti, žele potpunu njegu i adekvatan pristup, a kako ćemo to da uradimo ako nas nema dovoljno i ako nismo za to dovoljno plaćeni. Naša plata je manja od plate čistačice u nekim intitucijama. To je razlog da budemo nezadovoljni. Navešću primjer mog kolege iz službe hitne pomoći Doma zdravlja Banjaluka koji je jedno veče radio i imao je preko 70 prijema tu noć. Njegov kolega, vozač sanitetskog vozila nije imao ni jedan slučaj,nisu morali da idu u grad. Mogao je to veče da odmara, a prima platu za 100 KM veću od kolege iz hitne pomoći. Normalno je da budemo nezadovoljni zbog našeg položaja.

Jedina svijetla tačka u JZU Bolnica Istočno Sarajevo je to što se gradi nova bolnica. Kada bude gotova, vjerujemo da će biti bolji uslovi, i da će se lakše raditi. Neću ni da spominjem trenutne uslove u bolnici, to svi znaju.

Negdje sam pronašao jednu rečenicu koja je jako zanimljiva za naš rad: Zadatak svih nas je da ukazujemo svim subjektima u zdravstvu da jedna medicinska sestra ne može raditi kao dvije medicinske sestre. A to se često traži od nas.

Cijeli ovaj razgovor ima za cilj promovisanje zanimanja medicinske sestre i tehničara i svih drugih medicinskih tehničara i saradnika.. Naš posao i naša uloga je jako važna. Ko god je bio u bolnici zna koliko je naša važnost. Zajedno sa doktorima činimo stub zdravstva. Svaki pacijent očekuje najbolju moguću njegu i brigu koja može da mu se priušti. Svaki pacijent bi volio da je sestra koja mu prilazi stručna, ljubazna i profesionalna. Isto tako ta ista medicinska sestra i tehničar očekuju da budu priznati i od poslodavca i od institucija. Mi tražimo bolje uslove i tražimo bolja primanja. Tražimo da se na tu struku pogleda kao da je važna. Ako nije važna, recite nam to da znamo. To znači da može bilo ko da je obavlja. Ako žele stručnjake i profesionalce, onda tako treba i da nas tretiraju.

Ovom prilikom pozivam i sve kolege da se priključe svom sindikatu, da daju podršku. Samo brojčano jak sindikat može da donese neke promjene. Promjena će biti jer ovako više jednostavno ne može.  Ako stanemo sa svojom brojnošću ispred njih, moraće i poslodavac i resorno ministarstvo da razgovaraju sa nama.

Svim kolegama želim srećan 12. maj, Međunarodni dan sestara i tehničara, u nadi da ćemo  sljedeći dočekati radeći u boljim uslovima.