Kandidat SDS-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske Jadranka Regoje u intervjuu za Kateru ističe da je Izborna jedinica 8 kolijevka Republike Srpske i Srpske demokratske stranke i da će sedmi oktobar biti dan koji će vratiti povjerenje ljudima i Srpsku narodu. Gospođa Jadranka je član SDS od 1991. godine i kroz ovih dvadeset i sedam godina rada u Stranci i za Stranku stekla je povjerenje među kolegama, ali i sugrađanima, što ju je i dovelo na listu za Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Sa gospođom Regoje smo razgovarali o predstojećim izborima, ali i planovima za naredni period, a više o tome čitajte u našem intervjuu.

Gospođo Regoje, u ovom izbornom procesu, Opštim izborima 2018, Vi ste na listi SDS-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske. S obzirom na to da ste po struci profesor, otkuda kod Vas interesovanje za politiku?

Po struci sam profesor, predajem srpski jezik u Srednjoj školi „28. juni“ u Istočnom Sarajevu. Što se politike tiče, interesovala me je odavno, može se reći na nivou opšteg znanja o svijetu u kome živimo. Mislim da je nužno znati ponešto o političkim sistemima, o najvećim svjetskim političarima prošlosti i sadašnjosti, o  Svetom Savi kao diplomati, o liku i djelu Nikole Pašića, o Staljinu, Čerčilu, Gandiju, Kenediju, danas o Putinu, Asadu, Merkel…, na primjer. To je, naprosto, stvar opšte kulture.

A moje bavljenje politikom, ili ulazak u politiku, kako se to popularno kaže, desio se onih, po srpski narod, kriznih devedesetih godina prošloga vijeka. Kada sam prvi put, u gradu u kome sam živjela, radila i stvorila porodicu, u Sarajevu, osjetila pritisak i provokacije zato što sam Srpkinja, bilo mi je logično da se priključim Srpskoj demokratskoj stranci, jer je u tom trenutku jedino ova stranka garantovala sigurnost i opstanak srpskog naroda u BiH. Postala sam član SDS 1991. godine i kroz ovih dvadeset i sedam godina rada u Stranci i za Stranku stekla povjerenje i čast da se moje ime nađe na listi za Narodnu skupštinu Republike Srpske.

U javnosti se često čuju komentari da se ljudi iz pojedinih zanimanja ne bi trebali baviti politikom, pa se tu svrstava i Vaša struka. Mogu li zajedno Vaš posao i politika? Uspijevate li da zaboravite na svoj politički angažman dok predajete učenicima?

Često i sama moram odgovarati na takve konstatacije, pa i provokacije. Naravno da mogu, ne zajedno, već izbalansirano, u jednoj osobi. Ko ne zna razdvojiti zanimanje prosvjetnog radnika od politike, tu nema ni jednog ni drugog — ni prosvjetara, ni političara. Nisam jedini prosvjetar u politici, a nisam ni primijetila da se neko od mojih kolega na bilo koji način, baveći se politikom, ogriješio o školstvo. Smatram da svojim angažovanjem u politici samo mogu pomoći i svojoj struci i đacima, a to sam već više puta dokazala kroz svoj, evo već drugi odbornički mandat u Skupštini opštine Istočna Ilidža.

Koje probleme u društvu ste prepoznali za koje smatrate da biste se mogli boriti i dati svoj doprinos?

Mnogo je „prostora“ gdje se može djelovati i dati svoj doprinos. Složena smo i, rekla bih, komplikovana državna zajednica, ne tako davno izašla iz građanskog rata, još uvijek u toj nesrećnoj tranziciji, stoga je i tako mnogo problema. No, najveći problem je, svakako, nezaposlenost i siromaštvo jednog širokog i, nažalost, sve šireg sloja stanovništva. Šta ja tu mogu uraditi? Ako bih bila izabrana za narodnog poslanika u Skupštini Republike Srpske, svakako bih podržala od strane budućeg predsjednika Srpske, Vukote Govedarice, najavljeni zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nelegalno stečene imovine. Smatram da je pravedno i pošteno odande gdje „preliva“ dodati tamo gdje nedostaje, a to su socijalno ugroženi stanovnici Srpske. Može se „odliti“, i to poprilično, i od funkcionerskih prihoda, plata, dodataka uz plate, upravnih i sličnih odbora, dnevnica, narodu nerazumnih i neracionalnih troškova voznog parka, putovanja, reprezentacija, cvijeća, i sl. Da li je iko u našoj Republici zadovoljan visinom socijalnih primanja, nadoknade za tuđu njegu, visinom dječijeg dodatka, prosječne penzije? Za te kategorije stanovništva rasipništvo pojedinih funkcionera je naprosto uvreda pa bih se u tom smislu zalagala za više socijalne pravde.

Ne morate biti sa istoka Republike Srpske da biste shvatili u kakvom smo neravnopravnom položaju prema zapadnom dijelu. Dovoljno je pratiti Dnevnik RTRS pa zaključiti gdje se investira, ulaže, gradi. Dakle, jedno od polja djelovanja je borba za istočni dio Srpske.

Kao profesor srpskoga jezika smatram da i institucionalno i svi pojedinačno moramo biti odgovorniji prema jeziku i našem pismu ćirilici. Mislim da smo neodgovornim odnosom prema jeziku doprinijeli niskom stepenu komunikativne kulture, koji je uočljiv i kod akademski obrazovanih pripadnika našeg društva, a koji se često oglašavaju sa bitnih funkcija kao društveni autoriteti. Njihova riječ se putem medija upućuje masama, a iz tih riječi i iz načina na koji su upućene stiče se utisak da mnoge javne ličnosti nisu savladale osnovne norme koje jezik kao komunikativno sredstvo podrazumijeva. Način na koji je moguće u budućnosti obrazovati generacije koje će govoriti njegovanim srpskim jezikom, jezikom bogate leksike, kakav on zapravo i jeste, je taj da se u obrazovnom sistemu, od prvog razreda osnovne škole pa do završetka fakulteta, proučava srpski jezik kao nastavni predmet, sa više časova sedmične zastupljenosti u nastavi nego što je to danas slučaj. Sada se na mnogim fakultetima strani jezici proučavaju i polažu u četiri ili čak osam semestara, a srpski jezik, izuzev na filološkim studijima, ni na jednom. Stoga je neophodno srpski jezik, prilagođen zahtjevima funkcionalne pismenosti pojedinih profesija, uvesti kao opšteobrazovni predmet na fakultete. To bi bio najbolji način odbrane i čuvanja jezika i pisma.

Ukoliko budete izabrani za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koji će biti vaši prvi koraci na toj funkciji?

Biće to sagledavanje stanja na Univerzitetu Istočno Sarajevo. Univerzitet IS je bio jedna od okosnica stvaranja grada, jedan od uslova opstanka ljudi na ovom prostoru. Da nije bilo Univerziteta, brojne sarajevske porodice bi nakon Dejtona i iseljavanja iz Sarajeva produžile u Srbiju ili negdje dalje, kako bi im se djeca školovala. Trenutno stanje na UIS-u je daleko ispod zadovoljavajućeg, kada je upisna politika u pitanju. Sudeći po ovogodišnjem upisu, moglo bi nam se desiti da uskoro na pojedinim fakultetima bude više profesora i asistenata nego studenata. Stoga je potrebno napraviti opsežnu analizu šta je uzrok tome.

Predizborna kampanja dostiže svoj vrhunac, a mnogi su je najavili kao „najprljaviju“ do sada. Šta Vi mislite o tome?

Ne bavim se tim, uslovno rečeno, prljavim sadržajima kampanje. Mislim da mi kandidati ne treba da usmjeravamo energiju u tom pravcu. Postoje ljudi zaduženi za praćenje kampanje, a postoje i institucije kojima se neregularnosti mogu prijaviti. Ono što mogu reći je da u SDS-u i u Savezu za pobjedu vlada prijateljska atmosfera, bez sujete i potenciranja nekih ličnih pobjeda i uspjeha. Mi kandidati smo usmjereni da damo svoj puni doprinos kako bi pobjedu ostvarili Vukota Govedarica i Mladen Ivanić. Kada je u pitanju Skupština RS i Parlament BiH, mi iz Izborne jedinice osam o Izborne jedinice tri stojimo čvrsto iza nosilaca lista, Darka Babalja i Mirka Šarovića.

Bez želje da bilo koga ubjeđujem kako će i za koga glasati, smatram da je naša dužnost i obaveza da svako iskoristi svoje glasačko pravo i da sedmog oktobra tim svojim glasom, jednim jedinim, ali bitnim i moćnim, odluči o važnim životnim pitanjima.