Sanja Kavaz je žena koja se bavi jednim zanimljivim sportom koji, nažalost, kod nas nije medijski dobro propraćen. Takođe je i ultramaratonka, urednica bloga Trčim jer štrčim i direktorica trke Jahorina Ultra Trail. Sanja ulaže veliki trud i rad oko organizacije događaja „Jahorina ultra trail“, te daje značajan doprinos razvoju sportskog turizma kod nas. Odvojila je malo vremena za nas i objasnila nam šta je zapravo Trail trčanje, koliko nadležni pridaju pažlje razvoju turizma i koji su dalji planovi u razvoju sportskog turizma na našem prostoru.
Možete li nam za početak reći šta je to Jahorina ultra trail?
Prvo da objasnim šta je to trail trčanje. Svima je prva asocijacija na trčanje rekreacija u gradu, a razlika između običnog i trail trčanja je to što mi trčimo u prirodi, najčešće po planinama, i to na označenim stazama. To je zapravo kombinacija trčanja i brzog planinarenja na težim usponima. Zbog ljubavi prema ovom sportu, odlučila sam da sa prijateljima organizujem Jahorina ultra treil koji je koncipiran tako da smo stazama kojima se odvija trka povezali četiri planine sa Sarajevom i Istočnim Sarajevom. Mislim da smo gostima i učesnicima pružili jedan jedinstven doživljaj svega toga. Naše trke su jako dinamične, idu kroz tunele, kanjone, grebenom, planinama, visoravnima, ski stazom, bob stazom, a to nemate priliku tako često vidjeti. Što se tiče podrške, bilo na lokalnom ili entitetskom nivou, ne mogu se pohvaliti da smo imali bilo kakvu značajnu podršku. Ali, rastemo, tako da očekujemo da će i pomoć u budućnosti biti veća.
Kako izgleda jedno takmičenje?
Jahorina Ultra Trail je višednevno takmičenje u okviru kog organizujemo četiri trke različite dužine i težine tako da svako za sebe može pronaći odgovarajuću. Mini treil je trka koja se odvija na kružnoj stazi dugoj 14 km, Midi treil tradicionalno počinje iz Sarajeva i stazom dugom 34 km ide preko Trebevića do Jahorine i kao takva predstavlja odličan turistički sadržaj za goste koji žele vidjeti i grad i planine. Zatim imamo dva formata ultri, dakle trka dužih od 42 km koje se takođe odvijaju na kružnim stazama koje povezuju Jahorinu, Ravnu planinu, Romaniju i Trebević a to su Maksi treil dug 69 km i Ultra treil dug 104 km. Sve naše trke se odvijaju stazama koje se preklapaju tako da se dvije ultre spuštaju s Jahorine na Ravnu, duža obilazi Pale preko Romanije dok kraća kruži oko njih preko Golof Korana da bi se zatim zajedno kanjonom Miljacke, odnosno uskotračnom prugom, spustile do Močila i spojile sa stazom Midi treila te nastavile dalje kroz Jarčedol, pa bob stazom, grebenom, bijatlonskom stazom na Dvorištima do Jahorine. Na ovim stazama se kumulativno skupi dosta uspona pa se za učešće na našim trkama prijavljuju svi koji se mogu pohvaliti solidnom ili izuzetnom kondicijom.
Da li je to sport koji je organizovan i na međunarodnom nivou?
Treil trčanje je i na međunarodnom nivou sve bolje organizovano, unazad par godina je prepoznato od strane zvanične atletske federacije, tako da je postalo atletska disciplina. Mi smo to iskoristili, pa smo s Atletskim savezom BiH ove godine napravili Maksi treil trku, kao kvalifikacijsku trku za Svjetsko prvenstvo, jer želimo da što prije imamo predstavnike iz naše zemlje na tom takmičenju. Lično, tokom cijele godine radim jako puno na promociji treil trčanja i vidljivi su pomaci u razvoju ovog sporta i u našoj zemlji.
Dakle, radi se o sportu koji iziskuje velike fizičke napore. Koliko se takmičari moraju posvetiti pripremama da bi postigli zapažene rezultate?
To, prije svega zavisi od cilja koji sebi postavite. Volim da kažem da „ako sam ja mogla, može svako“, jer sam se trčanjem ozbiljnije počela baviti tek prije 5-6 godina. Prvi cilj mi je bio istrčati polumaraton, zatim maraton, kasnije su došle ultra treil trke tako da sad godišnje istrčim 2-3 trke na 100 km. Ja sam rekreativka ali se ipak na nekim trkama, popnem na pobjedničko postolje. Ukoliko ste uporni, vrijedni i imate jaku želju, završićete svaku trku. Naravno, postepeno se spremajući. Da bi se apsolutni početnik spremio recimo za polumaraton, potrebno je 3-4 mjeseca, a naša Mini trka je u tom rangu. Da bi se neko, ko već trči polumaraton, spremio za maraton ili Midi treil, treba mu takođe 3-4 mjeseca. Volim reći da je iskustvo trčanja u prirodi katarzično, a posebno kada se uspijete izboriti s preprekama zahtjevne staze ili često se zna desiti, nimalo ugodnim vremenskim uslova..
Ko su najbolji takmičari koji se pojavljuju na takmičenju, a ko su naši domaći najuspješniji takmičari?
Na međunarodnom nivou, tu ljestvicu prati organizacija koja se zove ITRA – International Trail Running Association. To su zaista izuzetno snažni i izdržljivi muškarci i žene koji se iz trke u trku nadmeću između sebe i dokazuju svijetu koliko je nevjerovatno to što oni postižu. Prošle sedmice sam bila na trci na Mon Blanu, (Ultra Trail du Mont Blanc). To je najprestižnije takmičenje tokom godine u ultra trail trčanju i momak koji se zove Fransoa D’haene, Francuz, je pobijedio na trci na 100 milja koju je, svi smo imali takav uttisak, s lakoćom završio za 19 časova. Ušao je u cilj s osmijehom, iako se trčalo na snijegu i kiši, sva četiri godišnja doba su se smijenila tokom te trke, i uprkos svim nepogodama koje su nas pratile tokom trke, on je to tako jednostavno odradio i za nevjerovarno kratko vrijeme završio trku. Treil trkači nisu toliko izbrendirani u svijetu, ali ovi ljudi se mogu ubrojati među najbolje i najizdržljivije sportisti današnjice. Osim izvanredne fizičke, njih karakteriše i mentalna snaga, ali je takođe jako važna i strategija koju će primjeniti tokom trke. Što se domaćih takmičara tiče, kasnimo puno u smislu da sport nije dovoljno promovisan i omasovljen pa da se iz toga proizvede i kvalitet ali se i kod nas se dešavaju neke promjene. Jahorina ultra treil je inspirisao i druge da kod nas organizuju slična takmičenja tako da uskoro možemo očekivati i bh treil ligu. Sve je više treil trkača i polako se formira trail zajednica u BiH. Iskoristiću i ovu priliku da ohrabrim sve koji se bave sportom i vole rekreaciju na otvorenom da se oprobaju i u trail trčanju a one koji već imaju iskustva da svakako planiraju učešće na trkama na kojima mogu skupiti kvalifikacijske bodove za Ultra Trail du Mont Blanc. Nakon trke u Francuskoj, slijedi odlazak u Tursku u oktobru, na Cappadocia Ultra Trail na koji vodimo trkače iz Regiona gdje ćemo ujedno promovisati i Jahorina Ultra Trail.
Od koga ste imali najbolju podršku i razumijevanje za organizaciju takmičenja? Koliko je jednostavno danas naći sponzora za neki sportski događaj?
Mnogo je lakše dobiti podršku kad se organizuje cestovna trka jer je u gradu više publike koja će vidjeti sponzorski baner ili reklamu, dok je mnogo teže kad je u pitanju trka u prirodi. Ono zbog čega smo mi atraktivni sponzorima jesu zapravo inicijative koje pokrećemo na uređenju i zašiti prirode koje naši partneri vole i podržavaju jer kroz nas žele pokazati svoj doprinos društveno korisnim projektima u zajednici pa su s nama od početka Cement Kakanj, Jelen pivo i Vitinka. Nama je do sada najveća podrška bio Olimpijski komitet BiH i s njima imamo izuzetnu saradnju. Mi kroz naše trke afirmišemo i olimpijsko naslijeđe, jedanko kao prirodno, jer trkače vodimo i skijalištima i biatlonskim, a i bob stazom gdje su se odvijala takmičenja na Olimpijadi. Fantastično je vidjeti kako ljudi reaguju na tu bob stazu. Mi zapravo nismo svijesni koliko je to moćan resurs koji ne održavamo i ne promovišemo na pravi način. Dobra stvar je što se na Trebeviću gradi veliki broj ugostiteljskih objekata, a uskoro će se raditi i na pješačkoj stazi, biciklistističkoj takođe, kao i žičari. Uz sve to treba raditi i na održavanju planinarskih staza i šetnica da ne bude da nam sugrađani idu gore samo da bi nešto dobro pojeli.
Često čujemo komentare da su baš ovdje u našem okruženju odlični turistički kapacteti, na kojim mogu pozavidjeti i domaći i strani gosti. Kažu da se ovdjenalaze najljepše pećine, izvori, potoci, rijeke, planine, jezera, koji sunajčešće netaknuti prirodni dragulji. Da li mislite da su pomenuti turistički kapaciteti kod nas adekvatno iskorišteni?
Možda će moja procjena da zvuči grubo, ali ja mislim da se kapaciteti koje imamo ne koriste ni 10 posto od onoga što bi se moglo iskoristiti. Sarajevsko-romanijska regija, planine koje su nam na domak su takav resurs i potencijal, da bi mogli da generišu značajna sredstva za razvoj i održivost lokalnih zajednica. Mi smo kroz program Jahorina Ultra Trail zapravo prepoznali te dragulje koje želimo pokazati našim učesnicina, tako da smo napravili jako lijepu trasu kojom smo povezali Jahorinu sa Ravnom Planinom, Romanijom i Trebevićem, na način da naši trkači prolaze i ski stazom i trebevićkom bob stazom i biatlonskom stazom, podno Novakove pećine. To su lijepi dijelovi naših planina i takmičarii koji trče tim stazama su puni impresija. Ali, trebamo jako dobru promociju i mnogo truda oko tih staza, jer ta uskotračna pruga kojom mi trčimo se ne održava. Kada bi se te staze redovno održavale, bilo bi moguće otići od Sarajeva do Pala i Jahorine i obrnuto, što bi predstavljalo jednu lijepu komunikaciju između planine i grada.
Da li mislite da se nadležni turistički radnici ozbiljno bave analizom postojećih grana turizma i da su našu javnost upoznali sa činjenicama o tome ko su naši trenutni turisti, zašto dolaze kod nas i šta ih to privlači?
Na nivou Grada, do sad se niko nije ozbiljno bavio razvojem turizma, niti radio bilo kakvu ozbiljnu analizu onoga što mi imamo i u kom pravcu želimo da razvijamo te turističke resurse. Misli se da imamo Jahorinu za skijanje i da je to to a zapravo ona treba biti veći pokretač i generator priliva sredstava tokom ljeta jer zimska sezona kratko traje. Mislim da do sada niko nije radio segmentaciju turista koji dolaze u našu zemlju. Vidim da Bosna i Hercegovina postaje sve atraktivnija destinacija, da ima mnogo onih koji žele aktivan odmor, koji su pobjegli iz grada da kroz aktivan odmor upoznaju sve ljepote koje mi imamo, samo što mi to nažalost ne znamo na pravi način iskoristiti.
Takva jedna analiza bi pokazala da su ljetnji sadržaji na Jahorini i na ostalim destinacijama kod nas nerazvijeni i siromašni. Zlatibor je dobar primjer koliko se može razviti planinski turizam ljeti, zašto Jahorina nema sve one sadržaje koje ima, recimo, Zlatibor?
Što se Jahorine tiče, vidim da stvari trebaju ozbiljno da se restruktuiraju, da bi ona mogla da doživi neki ozbiljan razvoj. Ne vidim da postoji neki zajednički interes svih relevantnih subjekata opštine, Olimpijskog centra, hotelijere, vlasnika vikendica na Jahorini da zajedno predstavljaju i promovišu planinu kao destinaciju ili da na Jahorini prave sadržaje kao što je naša trka, da prave sajmove ili neka dešavanja koja će privući posjetioce. Ako poredimo Jahorinu sa Zlatiborom, moram reći da mi koji volimo prirodu nismo baš toliko oduševljeni urbanizacijom Zlatibora. Mi želimo netaknutu, očuvanu prirodu u kojoj taj prodor civilizacije nije u tolikoj mjeri izražen.
Da li mislite da bi naši potencijali za sportski turizam trebali biti dostupni i na međunarodnim travel emisijama, a da bi svi postojeći smještajni kapaciteti trebali biti dostupni na booking.com i sličnim sistemima? Da li smatrate da se postojeći kapaciteti dobro promovišu i na domaćem i na međunarodnom planu?
Jako je teško, na globalnom nivou, skrenuti pažnju na samo jedan lokalitet, u ovom slučaju Jahorinu. Za takve promocije se radi promocija jedne države, kao destinacije, a onda unutar toga se vizuelno predstavljaju najljepši dijelovi određene države. Jahorine svakako treba da se predstavlja kao destinacija na sajmovima kako lokalnim, tako i regionalnim ali i šire, dakle u zemljama u kojima postoji interes za našom ponudom. Mi takođe posjećujemo trke popun naše na kojima se predstaljamo, kontinuirano tokom godine radimo na promociji trke i uvijek kažem, koliko nas budu institucije pratile i podržavale, toliko ćemo i mi rasti. Od ove godine, Grad Istočno Sarajevo je pokrovitelj Jahorina ultra treila dok je gradska turistička organizacija takođe iskazala interes da nam pomogne u promociji trke i Jahorine kao destinacije što je značajan iskorak u percepciji i odnosu gradskih vlasti prema nama.
Kako mislite da se može unaprijediti stanje u sportskom turizmu?
Na planini se moraju kreirati sadržaji koji će privući goste da bi se sredstva generisala. A razvoj Jahorine, Ravne planine i Romanije treba biti zajednički cilj svih aktera koji se brinu o njima, uključujući i nas iz civilnog sektora koji sigurno imamo ideja i znamo kako. Naša trka je samo jedan od događaja koji može privući turiste na Jahorinu tokom ljeta. Nažalost, još uvijek nemamo ni jednu biciklističku trku, planinarski slet, trkačke kampove, ili festival outdoora npr. pa da možemo vidjeti i potencijale za sportsko penjanje ili paraglajding. Mislim da smo mi jedino planinarsko društvo na području Grada Istočno Sarajevo koje na matičnoj planini nema planinarski dom koji bi takođe mogao privući posjetioce na planinu. Dakle trebamo ulagati u takve sadržaje da bismo se mogli pozicionirati u svijetu outdoora kao ozbiljna destinacija.
