Svako tugu nosi na svoj način, a da se zaboravi ne može. Ne znam da li ću dočekati pravdu, ali vjerujem da će ona stići one koji su pobili našu djecu.
To za "Novosti" kaže Lozanka Radoičić iz Beograda, čijeg su sina Vladimira albanski teroristi ubili 30. septembra 1998. godine u blizini karaule Košare dok je kao redovni vojnik obezbjeđivao državnu granicu SR Jugoslavije i Albanije.
Jedan od osmorice terorista koji su proglašeni krivim za ubistvo petorice vojnika odgovoran je i za smrt njenog sina, a sada je novi ministar odbrane u vladi lažne države Kosovo. Za roditelje, ali i oficire koji su bili svjedoci tog monstruoznog čina, to je jasan dokaz da "druga strana ne želi pomirenje već prikrivanje svojih zlodjela".
Sa Vladimirom su tog dana nastradali i Ilija Pavlović (19) i Miladin Gobeljić (20), vojnici koji su tri mjeseca bili na odsluženju vojnog roka i "ugovorci" Miloš Pavlović (30) i Miroslav Jocić (30). Samo su se čudom spasli kapetan Goran Lozica, i zastavnici Goran Simić i Dobrosav Dražić.
Vijeće Višeg suda, kojim je predsjedavao sudija Nebojša Žikić, u presudi je navelo da su pripadnici terorističke grupe Šićer Maljoku, Džafer Gaši, Damuš Gacaferi, Dema Maljoku, Agron Isufi, Anton Ćuni, Rabit Aliju i Rustem Beriša osuđeni zbog krivičnog djela terorizma.
- Moj sin je 23. marta napunio 19 godina, a već 23. juna otišao je da služi vojsku. Imao je samo 19 godina, ni obuku nije završio kada su ga ubili. Za mene nije ništa novo što njegovi dželati napreduju u životu umjesto da budu u zatvoru. Ovaj sada je samo na toj funkciji zamenio Haradinajevog ministra Rustema Berišu, koji je takođe osuđen za ubistvo mog sina. Jedan od te osmorice bio je i gradonačelnik Obilića - priča Lozanka, koja je poslije pogibije svog sina život posvetila tome da zločinci odgovaraju.
Ona je još 2007. došla do snimka "akcije" terorista u kojoj je nastradao Vladimir, ali su istražni organi države Srbije postupak pokrenuli tek 2009. Prvu presudu je doneo sud u Kosovskoj Mitrovici, ali je ona ukinuta, pa je predmet prosleđen niškom Višem sudu. Konačno, avgusta 2016. godine presuda je postala pravosnažna i za osuđenima je izdata potjernica.
- Jedva sam ih uvjerila da im sude u odsustvu, da ostane trag, jer zločin se ne smije zaboraviti - zaključuje Lozanka i pita se kako su teroristi do sada bezbjedno prelazili administrativnu liniju, ako su potjernice za njima uveliko bile na snazi.
ZASTAVNIK JOVANOVIĆ: STALNO POD VATROM
Zastavnik prve klase u penziji Gradimir Jovanović kaže da su ubijeni vojnici bili pripadnici Izviđačko-diverzantske jedinice koja je od aprila 1998. godine bila na karauli Košare. Svakodnevno su bili izloženi napadima, a u jednoj borbi uspjeli su da savladaju grupu od 250 terorista.
- Nikada neću zaboraviti taj krvavi 30. septembar kada smo pokušali da spasimo vojnike koji su upali u zasjedu. Vojno vozilo "pincgauer" zaglavilo se u blatu i taj trenutak je bio koban. Na licu mjesta su ubili petoricu. Goran Spirić se pravio mrtav kada su prišli da ga ovjere, a Dobrosav i Goran su uspjeli da se sklone i uzvrate vatru dok nije stiglo pojačanje.