Pas je čovjekov najbolji prijatelj to dokazuje Major Lister.

Ovo nije priča o običnom psu, ovo je priča o psu koji je život izgubio u borbi karauli Košare.

Tokom dvomjesečnog pakla na Košarama ostala je zapamćena priča o psu sa činom majora, sinonima za dostojanstvo, hrabrost i odanost.

Omiljen među vojskom Lister je čin zaslužio zbog dobro izvršavanih zadataka od 1992. godine.

Prva velika priča za majora Listera datira iz 1995. godine kada je svojom pribranošću spasao sebe, mečku i mečiće sigurne smrti.

Kako se priča, jedno veče vojska je kopala rupu u koju bi zatrpavali smeće, kada su iz mrklog mraka začuli zvuke. Ubijeđeni da im se približava neprijatelj, viknuli su - "Vojska Jugoslavije stoj!" - ali se niko nije odazivao.

Lister je odigrao mudro, te vojska je zbog njega ostala pribrana i nije zapucala. On se, naime nije popeo na zadnje noge što je bio znak da se približava životinja, ali nije ni režao i pomijerao uši kako bi dao znak da dolazi čovjek. Tako je bljesak logorske vatre otkrio da se u mraku zapravo čuju mečići i mečka.

Ostalo je zapisano i da je Lister 1998. godine svojim propinjanjem na dvije noge uplašio medvjeda.

Kako su pričali vojnici za portal Čojstvo, a kasnije prenijele Nezavisne za vrijeme ratnog stanja nikad nije bio uplašen, čak ni pored onolike artiljerije i avio-bombi, dostojanstveno je držao položaj.

- Na komandu 'čuvaj', licu koje je čuvao ni đavo nije smio prići - pričaju vojnici.

Major Lister je uz svog tadašnjeg vodnika Ivana Vasojevića "Jaguara" ostao je do samog kraja. U akciji na  Vaskrs 1999. godine obojica su poginuli u prvom rafalu kod Musine kuće. Tada su živote izgubili i Predrag Bogosavljević, Milenko Božić, Darko Bjelobrk. Prvi rafal ih je presjekao, drugo odjeljenje je čulo Listerovo zavijanje, sljedeći rafal kada je usljedio više se ništa nije čulo.

Lister nije bio jedini pas na karauli Košare, tu su bili i Nez, Crni, Maksimilija... a ovaj tekst je podsjetnik i oda čovjekovom najboljem prijatelju.