Najtragičniji primjer silovanja Srpkinja u Sarajevu jeste slučaj djevojke S. I, koju su silovala trojica muslimanskih vojnika u njenom stanu, a potom i ubili.

O njenoj nesrećnoj sudbini u iskazu priča njena prijateljica N. J, koja je bila u tom stanu za vrijeme ovog zločina, a koja je uspjela da izbjegne najgoru sudbinu - skočivši kroz prozor s prvog sprata.

Prema ovom iskazu, u stan S. I. 30. septembra 1992. došli su pripadnici Jukine vojske, koje je predvodio komandant vojne policije Hamdo Šašić.

Oni su upali u stan S. I, a Šašić je počeo da ih ispituje. Tada se "ubacio" jedan od vojnika riječima: Ne radi se to tako, nego ovako - uhvatio je Sanju za ruku i odveo u drugu sobu. Ta trojica su je maltretirali i silovali.

Šašić je rekao N. J., koja je ostala sa njim u prvoj sobi: Moramo, N, praviti balijsku djecu, a kada je N. J. ušla u sobu, zatekla je S. I. blijedu, crvenog vrata, sa pjenom na ustima. Šašić je rekao N.: Ti ćeš sutra naveče biti silovana sa moje strane.

Bjekstvo skakanjem iz stana

Hamdo i ta trojica su potom otišli, zaključali stan, a N. je skočila sa prozora prvog sprata na neke vreće sa pijeskom i pobjegla preko rijeke Željeznice u Vreoca.

Službenica iz Buća Potoka M. O. uhapšena je 29. juna 1992. godine, nakon što se vratila u svoju opljačkanu kuću, odakle je pobjegla poslije muslimanskog napada na Pofaliće 17. maja 1992. godine i paljenja srpskih kuća u Orlovačkoj ulici u Buća Potoku, koje su predvodili momak sa nadimkom Žuti i Murat Šabanović iz Višegrada (poznat po tome što je prijetio da će branu na Drini dići uvis).

Poslije hapšenja odvezli su je u podrum starog hotela "Balkan", u centru Buća Potoka. Hapšenje je predvodio Sejo (Kemo), radio u "Zraku", odjeljenje "Optika". On joj je rekao da je uhapšena, jer je kod nje pronađeno pismo iz Okučana, koje je dobila prije rata i tekst o boravku Vuka Draškovića u Moskvi (tekst iz tadašnjeg sarajevskog "Oslobođenja").

Odvoze je u podrum ŽIŠ-a (Željeznička industrijska škola). Rekli da će je ubiti i baciti u Miljacku, policajac pokušava da je pipa za grudi. Vezali su joj oči i doveli u neku prostoriju - kada su skinuli povez, vidjela je jedna vrata sa napisom "Biblioteka".

U tu prostoriju je ušlo deset mladića, tetoviranih, ošišanih... Rekli su da čekaju dolazak Juke Prazine.

Ona pominje da su u te prostorije došli i kratko se zadržali jedan poznati sarajevski pjevač i glumac (imena zabilježena u iskazu Komitetu).

Potom su je odvezli u Centralni zatvor, gdje je ispitivao Ismet Bajramović Ćelo, a poslije ispitivanja uz prijetnje "predložili" joj da prespava kod jednog mladića, koji je sjedio za pisaćim stolom.

Odvezli su je u stan tog mladića u Mis Irbinoj, kod FIS-a, tu je Ćelo prinudio, prijeteći oružjem, na seks, rekao joj da je ona treća Srpkinja koju je tu doveo. Poslije toga je pustio da ide kući.

Svakodnevna zlostavljanja Jukinih vojnika

Foto: glassrpske.com

Djevojka M. B. (1975), živjela je sa roditeljima i sestrom u soliteru blizu Trga Pere Kosorića, a u izjavi navodi da je silovao dva puta u toku deset dana isti mladić.

Ona je 15. decembra 1993. godine pošla da izbaci smeće, kada su je presrela tri mladića, jednog je znala iz viđenja, uvukli je u prizemlje jednog stana koji je bio prazan, a silovao je onaj koga je poznavala, dok su je druga dvojica držala, prijetili joj da nikome ne kaže ili će joj ubiti oca i majku.

- Bilo me sramota i užasno sam se plašila, nikome nisam rekla - kaže ova nesrećna djevojka i dodaje da je opet silovana kada je deset dana kasnije izašla po neka dokumenta za oca.

Opet je ugledala tu trojicu, koji su joj doviknuli "Ej, ti, četnikušo". Ona je potrčala, ali su je sustigli i opet odveli u onaj isti stan. Vrištala je, a jedan je silovao, prijetili su joj pištoljem da će je ubiti.

Nije smjela da kaže svojima, a od jedne drugarice kasnije je saznala da je jedan od njih poginuo - po opisu je zaključila da je to onaj koji je silovao.

- Jedne večeri osjetila sam da se beba mrda, rekla sam majci i sestri -  navodi M. B., koja je izašla iz Sarajeva - posredstvom jednog Hrvata, za 300 maraka - do Ilidže, a odatle u Pale, pa potom u Beograd kod rodbine.

Ona je 25. jula 1994. godine došla na GAK u Višegradskoj ulici, u odmakloj trudnoći, rodila je muško dijete, teško 3.650 grama i dugo 51 centimetar i namjeravala je, kako je navela u iskazu, da ostavi bebu.

S obzirom na iskaze žrtava i potvrde da skoro nema žene koja tokom boravka u zatvoru Juke Prazine ili Ćele nije bila silovana, može se pretpostaviti, na osnovu ukrštanja svjedočenja, da su seksualna zlostavljanja pretrpjele i one zatvorene Srpkinje koje u svojim iskazima svjedoče o silovanju drugih.

Među silovanim sarajevskim Srpkinjama bile su i dvije radnice tadašnje Radio-televizije u Sarajevu.

- Svakodnevno su me silovali, molila sam da me ubiju, izvodili su i silovali i druge žene. Senad je izvodio zatvorenike i tukao u separeu u sastavu samoposluge, bilo je mnogo krvi po podu, zidovima, to sam morala da perem, Senad me prinudio da perem i masiram mu noge poslije tih prebijanja. A noge su mu bile poprskane krvlju - rekla je u svojoj ispovijesti Srpkinja N. V.

(Nastaviće se)