Kazino u Eštorilu, gradu nedaleko od Lisabona, bio je oduvijek na velikom glasu, a danas ga smatraju najvećom kockarnicom Evrope. U njemu su se održavale i spektakularne gala muzičke i scenske predstave za probranu svjetsku klijentelu. U ljeto 1941. tu se odigrala jedna čuvena oštra partija bakare, koja se još dugo pominjala. Neki misteriozni bogati Litvanac drsko i nadmeno je podizao ulog, a kad bi bio banker, nametao je "no limit" igru u želji da pokoleba protivnika.

Plavokosi saigrač u jednom času je ležerno sa smiješkom na zelenu čoju spustio svoje karte. Pošto je prethodno ka sredini stola već gurnuo hrpu raznobojnih žetona, poče iz džepova smokinga vaditi svežnjeve "grinbaks" banknota, u apoenima od sto američkih dolara, ukupno 50.000. Žamor je naglo utihnuo, krupijei i igrači sa drugih stolova su zastali, rulet se zakoči, a čak i džez-bend obustavi svirku. Nastupio je tajac, ljudi su zabezeknuto piljili u tu hrpu novca kojim je plavokosi kontrirao na drski izazov. Treba reći da je čak i za prebogate goste ovog kazina to bio nestvarno visok ulog za jedno dijeljenje karata. Da bi sve bilo jasnije tadašnjih 50 hiljada zelembaća premašuje današnjih pola miliona dolara. Naravno, Litvanac je podvio rep i posramljen, blijed kao krpa, brzo napustio kazino. Kao da se ništa značajno nije desilo, pobjednik je zamolio osoblje da mu spakuju dobitak, dok je on ležerno pijuckao burbon i pušio kohibu.

Bio je to personalu i gostima raskošnog hotela "Palacio" (Palas) već dobro poznati plejboj i hedonista Dušan Duško Popov, Srbin sa razgranatim biznisom u Beogradu i Dubrovniku, koji je zbog poslova često letio za London. I duž cijele magično lijepe rivijere, od Lisabona, preko Eštorila do Kaškajiša, bio je zapažen kao elegantan džentlmen, sa prefinjenim manirima koji je u veselom društvu posjećivao ekskluzivna mondenska mjesta za zabavu na atlanskoj obali. Pažnju je privlačio i oštrom vožnjom, dok je svojim kabrioletom bugati-57 gutao serpentine ka mističnoj tvrđavi Forte de Kruz i čarobnim zamkovima duž okolnih visova.

Kao član dubrovačkog jahting i vaterpolo kluba, jedrio je vješto na zapanjujuće visokim talasima Atlantika ili je pak preplanuo lješkario na čuvenim plažama Ginčo ili Tamariz. Tu bi se redovno našle i rasne ljepotice, sa tek po kojom krpicom na sebi, koje su neodoljivo ličile na pin-ap ikone toga vremena, poput glamuroznih Sonje Heni ili Dolores del Rio. Sve ovo zvuči prilično bajkovito, a tek nestvarnu dimenziju poprima kada se zna da je tog ljeta 1941. širom Evrope već bjesnio krvavi rat. Međutim, taj "ćošak" kontinenta je bio zaobiđen, jer je premijer Salazar Portugaliju proglasio neutralnom zemljom. Međutim, život Dušana Popova nije bio baš posve onako romantičan i bezobrazno lakomislen kako je u prvi mah izgledao. Ispod te slike krio se tajni agent, nemilosrdno hladan i sračunat, jer su ljudi njegovog zanata u to vrijeme nosili glavu u torbi čak i više od vojnika na frontu.

"Kuća šapata"

Neutralnost Portugalije bio je razlog da se upravo na pomenutoj rivijeri natisnulo pola evropske aristokratije, uključujući i članove kraljevskih porodica Španije, Italije, Mađarske, Bugarske. Tu se ugnijezdiše i neki od Burbona, Vindzora, Habzburga i drugih. Jedni su još odranije tu imali ljetnikovce i palate, a drugi zakupiše apartmane, pa i čitave spratove hotela visoke klase. Bješe tu eks-premijera, ministara, poslovnih magnata i drugih krupnih zvjerki, što je bio milje kao stvoren za leglo špijuna sa raznih strana. Već pomenuti hotel "Palacio" iz tog je razloga i prozvan "Kuća šapata", jer su se pod njegovim krovom "na po usta" diskretno razmjenjivale važne informacije.

Nasuprot uvriježenom mišljenju da su špijuni opasni mačo frajeri, u principu se za tu felu regrutuju naoko obični neupadljivi građani, bolje rečeno vukovi u jagnjećoj koži, koji ničim ne odudaraju od stada. Često su to bili naizgled smotani tipovi, čak tunjave šonje. Međutim, svako pravilo ima i izuzetke rezervisane za asove iz te branše. Upravo takve špijunske ajkule bili su Đakomo Kazanova, koji je radio za Mletačku republiku, zatim čuveni sovjetski špijun Rihard Zorge i rečeni Srbin Duško Popov. Bio ih je glas strasnih zavodnika, raskalašnih ženskaroša, te okorjelih kockara i bonvivana velikog stila. Tom reputacijom su maskirali svoj tajni zanat. Popov je bio dvostruki špijun i radio za njemački Abver kao agent Ivan i za britansku MI6 sa kodnim imenom "Tricikl", a bio je i saradnik tajne službe Kraljevine Jugoslavije pod "domišljatim" kodom "Duško".

Uvijek bio okružen lijepim ženama

Foto: glassrpske.com

Bješe tipičan plejboj i hedonista, duhoviti kozer, sportski tip sa snažnom harizmom i šarmom, te uglađeni šmeker svjetskog rafinmana, pun para i povrh svega vrlo obrazovan čovjek. Uz ove atribute i nije morao biti Apolon da bi bio magnet za nježniji pol. Kao pravi dasa, galantan, duhovit i srdačan, izuzetno je cijenjen i u muškom društvu, ali žene, žene... Pronosili su se glasovi o njegovom poročnom životu, čak i njegovoj "besramnoj" sklonosti da o jednom trošku u krevet vodi, sakloni Bože, i po dvije dame (od tog "menages a trois" nasta i ono "tricikl"). Zbog toga su se stroge gospe iz visokog društva sablažnjavale i brižno čuvale svoje kćeri od tog "najvećeg bludnika grada...", što bi rekao Radovan Treći. Tako je i gospođa Gabor, supruga fabrikanta oružja iz Budimpešte, jedva u Eštorilu sačuvala dvije kćeri, već spremne da uskoče u njegovu postelju. Jedna od njih, bivša misica Mađarske, uskoro će se preko velike bare uspješno probijati u svijetu filma i postati slavna Zaza Gabor.

I obje "njegove" centrale su mu davale seksi saradnice, ali i namještale razne "slučajne" lutkice, preko kojih su ga pratili i iskušavali njegovu lojalnost. Ove druge su obično glumile tek cure željne ludog provoda,  puke infantilne brbljivice, naivnije čak i od čuvenih francuskih sobarica. Isticale su đavolasto svoje obline, pa je "mučenik" imao pune ruke posla. Uz lijepe žene Duško se oslobađao stresa, one su mu "k'o rukom" liječile nervozu i nesanicu.

Zna se i da su koketne ljepotice izvukle mnoge tajne od raznih kompleksaša i budala, koji su oduvijek bili skloni da se pred mazno napućenim usnicama i trepćućim okicama dokazuju kao  "veliki i važni momci", pa su trtljali i što treba i što ne treba, dok su im se one "bezgranično divile". Elem, dobro poznata priča o "teškim" muškarcima i "lakim" ženama. Tako su mnoge dame iz svijeta šoubiza postale čuvene špijunke poput Mate Hari, Marlen Ditrih, Žozefine Beker, a u to kolo odnedavno ubrajaju i Anđelinu Džoli.

Igra je počela

A kako se Popov uopšte obreo u ovom perju, priča počinje ovako. Godine 1936. on u Frajburgu studira prava, gdje će kasnije i doktorirati. Tu upoznaje budućeg najboljeg prijatelja Johana Jebsena, zvanog Džoni, momka  pravog lafa iz bogate brodovlasničke porodice. Brzo se zbližiše i kao notorni ženskaroši, uz pompezne provode i pakleno brze automobile, nemilice rasipaše hrpe rahjs maraka.

Nasilne zadrte naciste mrzili su iz dna duše, a zbog sukoba sa njima Popov čak dopade i zatvora. Ali moćni otac ga nekako izbavi. Po povratku kući, Duško otvara advokatsku kancelariju u Dubrovniku. Jednoga dana početkom februara 1940. Džoni ga telefonom pozva na hitan sastanak u Beograd. U kafani kod "Srpskog kralja" pada dogovor da postanu agenti Abvera, da bi Treći rajh špijunirali u korist Engleza, radeći paralelno za njihov Intelidžens servis. Džoni ima prolaz do glavnog šefa Abvera, admirala Kanarisa, a u britanski MI6 lično ih prima glavni šef Stjuart Menzis i očinski upozorava da su greške dvostrukih špijuna kobne. Direktni šef Popovu postade Vilijem Luk.

Igra poče i Popov uskoro stiže u Eštoril. Moglo ga je zapasti i neko manje romantično "radno mjesto", ali Abver tu već bješe držao "radnju" sa Ludvigom fon Karsthofom za "tezgom", a britanskom MI 6 Popov dođe kao poručen da tu vodi i njihov "dućan". Na kraju svi su bili zadovoljni, a posao je išao k'o alva.

I tako Srbin, uz neodoljivi zov avanture, zagazi u vrtlog zakulisnih igara, intriga, ucjena, laži i prevara, gdje se za cilj ne bira sredstvo, što bješe skopčano sa visokim rizikom. Na vijest o varvarskom bombardovanju Beograda 6. aprila 1941. zakleo se krvavo svetiti nacistima na sve moguće načine.

Duško čudesno brzo zadobi povjerenje fon Karsthofa, a njegova ljubavnica Elizabet Sarba im je bila veza. U kazino bi dolazila i pred Duškom na ruletu odigrala nekoliko brojeva na crveno, koji bi za njega značili datum sat i mjesto sastanka. Uskoro mu Berlin povjerava kontrolu nad njemačkim špijunima u Britaniji, koji bi bili i plaćani preko njega.

Popov odlazi u London i sa šefom odjeljenja "Duplo iks", sir Džonom Mastermanom, u hotelu "Savoj" pravi plan razotkrivanja njemačkih agenata na ostrvu. Uskoro se sazna "čija muter švarcen vunu prede", jer Duško većinu ofira, pa ih britanska služba "zamoli" da sarađuju. Tu ponudu zbog "nečeg" nisu htjeli odbiti. Tricikl je razotkrio i opasnog njemačkog špijuna zvanog Cicero, koji je djelovao kao uposlenik britanske ambasade u Ankari. Još mnoge spektakularne akcije i špijunske bravure nosile su potpis "tricikl". Brzo postaje jasno da je igrač velikog kalibra.

Duško je "teška srca" za najbliže saradnice prihvatio špijunke Gerdu Saliven, pravu seks bombu i atraktivnu Fridel Gartner, kodnog imena "Želatin". Time ga je "počastio" šef Stjuart Menzis, čije se riječi još pamte: "Gdje piše da neka djevojka samo zato što ima duge noge, bujne grudi i dobru guzu mora biti gluplja od one koja to nema".

Taj isti Menzis ga je izgleda znao "u dušu", pa mu jednom napisa: "Vi ste pošteni, ali nemate skrupula. Vaši nagoni i intuicija jači su čak i od Vaše nesporne pameti, a ona je daleko iznad prosjeka. Kad se uplašite ne hvata Vas panika. Mislite jasnije i donosite bolje i brže odluke kad vas na to tjera nagon za samoodržanjem, nego kad prvo razmislite, pa tek onda odlučite. Vi koristite previše raznih metoda, ali to je dobro za posao."

Kada su Japanci od Berlina zatražili analizu britanskog potapanja italijanske flote u Tarantu uz pomoć nosača aviona, a nešto kasnije i Popov upućen da "snimi" američku flotu na Havajima, on je odmah shvatio da to znači samo jedno - Japanci će uskoro napasti bazu Perl Harbor. Duško to u Njujorku odmah saopštava centrali FBI,  međutim svemoćni Edgar Dž. Huver to ignoriše. Smatrao je Popova za nepouzdanog razvratnika, iako im je ustupio novo čudo špijunske tehnike, tzv. "mikro-punkt", koju je od Abvera dobio kao agent od vrhunskog povjerenja.

Čuveni kazino u Eštorilu

Foto: glassrpske.com

Čekajući da se Huver smiluje i lično ga primi, Popov unajmi crveni sportski bjuik, nađe u Njujorku svoju bivšu parisku ljubav, glamuroznu filmsku zvijezdu "femme fatale" Simone Simon i s njom zapali na Floridu. No, Huver i poslije njihovog sastanka od 24. septembra odbi da Duškovo upozorenje prenese predsjedniku Ruzveltu, što bi spriječilo katastrofu pacifičke flote SAD 7. decembra 1941. Taj isti Huver glumio je moralnog puritanca, da bi prikrio svoje prljave orgije, obučen u žensku odjeću.

Još u Americi saznaje da je od strane Nijemaca skoro raskrinkan kao engleski agent, ali ipak se hrabro vraća u Lisabon. Za to je trebalo imati jake živce i još jedan veliki parni organ. Vjerni Džoni mu je došapnuo da će biti podvrgnut surovom saslušanju Gestapoa, pa čak i drogiran "serumom istine", natrijum fentanolom, kako bi priznao svoje grijehe. Zahvaljujući svojoj intelektualnoj i mentalnoj snazi sačuvao je prisebnost i nije se slomio tokom istrage. Uspio se izvući i uvjeriti Švabe u svoju odanost. U pitanju je bila i sudbina cijele porodice u Beogradu. Oficir MI6 Iven Montegju zapisa: "Popov je bio nepokolebljiv, nemilosrdan, hrabar i hladnokrvan, zbog čega je smio da se vrati kod Nijemaca u Lisabon i Madrid, kada je bio gotovo siguran da je provaljen."

Kruna

Kako je ponovo učvrstio svoj položaj u Abveru nastavio je za njih revnosno prikupljati "važne podatke", neophodne u pripremi terena za tada još aktuelnu njemačku namjeru invazije na Britaniju.

Međutim, kruna njegovih poduhvata je operacija "Fortitjud". On je bio ključni čovjek Intelidžens Servisa u velikoj igri da se Nijemci uvjere kako će se saveznici pri invaziji iskrcati kod Kalea i sjeverno ka Norveškoj, a ne u Normandiji. Igra je bila tako dobro osmišljena da su Nijemci nasjeli i glavninu snaga iz Normandije prebacili na sjever, a kad su se jadu dosjetili, bilo je kasno.

Negdje u maju Duškov prijatelj Džoni Jebsen je provaljen i zarobljen. Poslije dugotrajne torture i istrage strijeljan je, a da nije odao Popova i njegovu mrežu britanskih obavještajaca. Duško preko svojih njemačkih veza otkriva njegovog mučitelja i ubicu oficira Valtera Salcera, uz mnogo peripetija odlazi u Hamburg i surovo ga kažnjava.

Duško je pomagao i vojsku đenerala Mihailovića, zna se jedna epizoda sa mladim kraljem Petrom s početka 1944. Naime, sa pukovnikom Bejlijem iz Dražine misije otišao je u londonski stan kraljice Marije, koju je izuzetno cijenio. Ona je kao veliki patriota smatrala da se zbog vojnih i političkih razloga Petar, bez znanja Engleza, treba avionom prebaciti kod Draže. Popov je to od srca podržao, nudeći svu operativnu pomoć, a i Bejli je bio saglasan. Međutim, mladi kralj se izlanuo nekom iz britanske vlade i Čerčil je to stopirao.

Foto: glassrpske.com

Koliki je Duško bio prevejani maher govori i to da su ga, nipošto naivni Nijemci debelo plaćali (preko dva miliona dolara) za subverzivni rad protiv njih samih. Za te novce on im je godinama prodavao "čavče pod golupče" i vukao ih za nos. Time su bili toliko oduševljeni da su mu čak na grudi zakačili i željezni krst. To bezbeli nije smetalo da poslije rata penzionisanom pukovniku MI6 Popovu, njeno veličanstavo engleska kraljica dodijeli visoki orden britanske imperije, kao i skupocjenu Modiljanijevu sliku sa posvetom na poleđini. Da je opstala monarhija, vjerovatno bi dobio i Karađorđevu zvezdu iz ruku kraljice Marije.

Poslije rata Popov se bavio raznim unosnim poslovima i navodno prekinuo sa starim zanatom, mada mnogi tvrde da je njegova firma za uvoz i izvoz bila samo pokriće za djelovanje MI6 preko njegovih kancelarija širom svijeta. No i tada dame naprosto nisu mogle odoliti njegovom šarmu. Postoje takvi tipovi koji ne spadaju u klasu nekih ljepotana, ali imaju "to nešto", poput recimo pjevača Tozovca, koji takođe bješe otrov za žene. Duškova prva žena Žaklin Blank imala je samo sedamnaest godina kada su se upoznali 1945. godine i uskoro vjenčali. Bila je prava ljepotica iz aristokratske francuske porodice. Živjeli su u Kastel Arasu, između Nice i Kana, gdje su dobili sina. Razveli su se 1961. Duško se ponovo oženio sa devetnaestogodišnjom Džil Džonson, vjenčali su se 1962. u pravoslavnoj crkvi u Kanu, a sa njom je dobio tri sina. Živio je vrlo luksuzno na Azurnoj obali, ali je obolio od karcinoma i 10. avgusta 1981.  preminuo u Londonu u 69. godini.

Biografija

Duško je rođen u Titelu 1912. Njegov otac Milorad je bio fabrikant i trgovac finim tkaninama. Sa bratom Milivojem je centru Beograda, u Francuskoj ulici broj 5, sagradio veliku kuću, u kojoj je Duško odrastao sa braćom Ivanom i Vladimirom. Upamćene su u gradu njihove momačke ekstravagantne žurke. Duško se školuje u Engleskoj, gimnaziju pohađa u Beogradu i Parizu i doktorira prava u Frajburgu. Izuzetno je obrazovan, govori njemački, engleski, francuski i italijanski jezik. Dio porodice se kasnije preselio u Dubrovnik.

O Dušku je napisano mnoštvo knjiga i napisa, uključujući i njegove memoare "Špijun/kontra špijun" iz 1974, u kojoj je iznio samo djelić svojih tajni, i to dosta nedorečeno. Većina autora ga manje-više povezuje sa filmskim likom Džejmsa Bonda, nastalim po romanu "Kazino Rojal" Iana Fleminga. Amerikanac Lari Loftis je tri godine pomno istraživao misteriju zvanu "Tricikl", da bi 2016. objavio svoj bestseler "U čeljustima lava - istinita priča o Dušku Popovu" i time otklonio sve dileme oko toga. U jednom intervjuu za "Njuzvik" je ustvrdio ne samo da je Fleming po Dušku kreirao lik Džejmsa Bonda, već je taj filmski agent bio "mala maca" za legendarnog Srbina. Sam Fleming, takođe britanski agent, to nije nikad potvrdio, iako se zna da je u hotelu "Palaci"o imao sobu preko puta Popova. Samo je jednom pomenuo da je Duško često zvao strica Milivoja u Beograd na njegov telefon 26-007.  Lari je svoje stavove temeljio na dostupnim dokumentima iz arhiva službi, samo u FBI je pregledao 2870 dokumenata. Jasno je da je Dušan Popov najveći svih vremena, ali ne očekujte da će zapadni šovinisti ikad zvanično priznati da je po njemu stvoren filmski Bond, ikona zapadne popularne kulture. Za njih je neprihvatljivo da jedan Srbin, ili recimo Rus, mogu biti "broj jedan" u bilo čemu svjetski značajnom (slučaj Đoković).

Brat Ivan

Duško je i brata Ivana uvukao u svoj tim trostrukih špijuna. Izuzetno važnom  Draži, kodno ime bilo mu je Eskulap i Hans. Veza sa Čičom bili su major Božo Ranković i kapetan Radomir Milinković - Džek. U aprilu '41. Ivan se sa porodicom pred ustašama jedva spasio iz Dubrovnika. Odmah pristupa četnicima, gdje je u stomak ranjen u borbi. Kasnije se po zadatku ubacuje među Nijemce. I kapetan Zvonko Vučković pominje ga u svojim memoarima kao velikog patriotu i važnog obavještajca. Ivan je bio okorjeli antikomunista i poslije rata je živio na zapadu.

Piše: Dragan Mijović