Može li se konačno doći na put koji vodi do zdrave, srećne i vječne Republike Srpske?

Dnevno se nameću teme da nešto napišem, da se oglasim kao „bloger“ ili kao predsjednik Zelenih Srpske.

Prosto ne znam šta mi je preče opjevati:

- sudski proces u koji je bespotrebno uvučena Republika Srpska, sve zbog dugogodišnje populističke politike vlasti i dugogodišnjeg leukemičnog i nepreventivnog djelovanja opozicije

- jalove i tužne sjednice NSRS vezano za usvajanje budžeta za 2024. godinu, sve bez jasne ekonomske politike

- populističke najave izgradnje brze ceste Bijeljina-Sokolac vrijedne 3 milijarde KM (što samo do Sokoca?)

- posljednje zasjedanje NSRS. Sjednica na kojoj je još jednom vlast pokazala da joj se može, pa radi šta hoće, a opozicija da nije čudo što vlast 17 godina radi šta hoće, pa i da bije,odnosno, da uvrijeđeni „ujedinitelj“ po drugi put „nabada“ istog poslanika

- tu je, zbog idućih loklanih izbora, i više priča o Sarajevsko-romanijskoj regiji i istoku Srpske, priča o propuštenim prilikama, o uništavanju i pljački regije i istoka Srpske, o mogućoj i izvjesnoj akciji složnih, hrabrih, supertolerantnih i pismenih ljudi, akciji koja može za rezultat imati kaznu vlasti za sve propuštene prilike i pljačku regije, te za epsko uništavanje, pljačku i raseljavanje istoka Srpske.

Šta se nametnulo kao prioritet?

Povod ovog teksta jeste posljednja sjednica NSRS, a razlog konstantna reakcija opozicije na akciju vlasti, reakcija koja bezuspješno traje skoro dvije decenije, sve zato što se bave posljedicama, umjesto da promišljaju unaprijed i preventivno djeluju, odnosno, da se konačno, sa dobro osmišljenom strategijom i programom, počnu baviti akcijom na koju ova davno pročitana vlast, sve i da hoće, ne može imati odgovore, ma kakva im bila reakcija i ma kakve resurse upotrijebili.

Imao sam vremena da u dobroj mjeri pratim zasjedanje NSRS, posebno na temu nacrta Zakona o geološkom istraživanju i nacrta Zakona o referendumu (ne gledah kad ujedinitelj na glasanju „stavi svastiku“ za direktora i poslije, po drugi put „iznabada“ istog poslanika).

Tužno je bilo gledati kako se po raznim tačkama dnevnog reda javljaju poslanici opozicije i „sjetuju vlasti“ šta treba da urade po temama koje su bile na dnevnom redu (ne mogu reći da nije ponegdje bilo i lucidnosti).

Dara je kod mene, do sada (napominjem, do sada) veoma korektnog i konkretnog opozicionara, predsjednika Zelenih Srpske, tvorca programa Zelenog održivog razvoja i tvorca projekta Srpska za 21. vijek, prevršila mjeru kod priče o nacrtu Zakona o geološkom istraživanju. Naime, tada sam odlučio da u dobroj vjeri ukažem na par konstanti u Srpskoj i  dugogodišnjem „radu“ opozicije, ne samo u NSRS, nego...

Konstante

- vlast u Republici Srpskoj je za mene politički protivnik sa dugogodišnjim „mekim trbuhom“, pogubnom manom koju je iole dobar politički bokser davno trebao pretvoriti u pobjedu predajom meča, ili završiti taj politički meč sa klasičnim nokautom, sve zbog protivnikovih epskih promašaja, odnosno, rezultata dugogodišnje vlasti koja za posljedicu ima kompletno degradiran pravni, politički, privredni, bezbjednosni i obrazovni sistem.

- rezultati ove vlasti su doveli Republiku Srpsku na rub opstanka, sve kroz djelovanje političke, sa šumskom, građevinskom, energetskom, trgovinskom, obrazovnom i svakom drugom mafijom

- zbog te saradnje za posljedicu imamo duboko podijeljeno društvo, upravljanje podobnih umjesto sposobnih, kriminal epskih razmjera, siromaštvo, nemoral, pražnjenje teritorije, odnosno, nestanak sela i manjih opština, odlazak mladosti i radno sposobnog stanovništva...

- ova vlast nije samo politički protivnik. Ovakvo vršenje vlasti je veoma opasno po Srpsku, stoga takvu vlast nije potrebno samo pobijediti, nego je imperativ hitno promijeniti takvo vršenje vlasti.

Ko je sve kriv za ovo stanje?

Krivo sjedi-pravo reci, za poražavajuću činjenicu o stanju Republike Srpske, jednim dijelom je kriva poslijeratna politika i vlast tzv. velikih partija (čast pojedincima), ali kad se stavi tas na vagu, za 80% svih muka, razočarenja, moralnog posrnuća i nezadovoljstva onih koji su stvorili Republiku Srpsku, okrivljujem, na osnovu činjenica, ovu, skoro dvodecenijsku vlast.

Zato hoću još jednom da naglasim kako parlamentarna opozicija godinama pogrešno radi prateći akciju populista (neobjašnjivo zdravom razumu), sve ne učeći iz svojih grešaka - saznanja da se tim načinom rada ne može nauditi hobotnici koja ima sve, od moći, novca, do medijskih i na svaki drugi način jakog i uigranog tima. Odnosno, da se veoma moćnom političkom protivniku ne može doći do mekog trbuha stalnom reakcijom na akciju, populizmom na populizam, ili sa dugogodišnjim naricanjem kroz jadikovke tipa „držite lopova“.

Naravno, ne bih ja ovo pisao da ne znam da je moguće uz dobru strategiju doći do mekog trbuha vlasti, da je tu hobotnicu moguće pobijediti, ili ako bude potrebno nokautirati, ali ću tu priču ostati kratak javnosti. Naime, kakav bi neko bio strateg i kakva bi to bila strategija i posljedično akcija, sve ako detalje zna njegov politički protivnik?

Nadam se da će ovu moju, ujedno i poruku avangardnih i sabornih Zelenih Srpske ozbiljno shvatiti partneri u „podijeljenoj“ opoziciji, da će odbaciti sujetu i razumjeti da Srpskoj već od 2010. godine ništa ne donosi ulazak u NSRS par partija opozicije, sve sa ostankom iste vlasti.

Da takav dosadašnji „uspjeh“ partija opozicije, za budućnost Republike Srpske ne znači ništa, sve bez pobjede ideje, vizije, sabornosti i programa, odnosno, pismene priče koju će narod sa simpatijama dočekati, povjerovati joj i dati 2/3 podršku na idućim republičkim izborima.

Nešto i o vlastima

Da ne ostanem dužan i ovoj neodgovornoj, bahatoj i uveliko kriminalizovanoj vlasti. Znači, ne znam da li ćete ozbiljno shvatiti ove poruke, pa sve učiniti da od sutra, pa do idućih republičkih izbora promijenite način ponašanja, razmišljanja i vršenja vlasti?

Da li ćete od svoje umišljenosti shvatiti da vam je radikalna promjena ponašanja i promjena desetina i desetina onih koji stvarno „vrše“ vlast na svim nivoima jedina šansa da vam meki trbuh ne strada?

Ne znam, ali bih lično volio da se to desi, ne zbog vas, nego zbog države i naroda. Naime, dugo je čekati tri godine do dođe do promjene vođenja strateške politike Republike Srpske, a evo nekih od razloga:

- zbog pravog odgovora bremenu vremena u kome živimo

- izazovi zbog geopolitičke situacije

- neprekidnim i danas vrlo opasnim nasrtajima na suverenitet Srpske od strane naših neskrivenih neprijatelja, sve potpomognutih njihovim mentorom

- ekonomskom situacijom, nepostojanjem strateškog razvoja privrede, opštem nemoralu u društvu, zločinačkom odnosu prema prirodnim resursima, odnosno, njihovom uništavanju i pljački epskih razmjera, te zadnjim potezim a- pokušaj njihove rasprodaje, zločinačkog čina koji bi značio kraj uslova za biološki opstanak stanovnika na našoj teritoriji.

Na kraju da nešto poručim plaćenim i neplaćenim pesimistima, onim koji šire negativnu energiju kroz medije i društvene mreže - sintagma „spasa nam nema, propasti nećemo“ u Srpskoj ne važi. Ja, na osnovu neoborivih činjenica, tvrdim „spasa nam ima, propasti nećemo“, odnosnom da poentiram sa odgovorom postavljenom pitanju u podnaslovu teksta:

„Tvrdim da je jednostavno staviti naš voz na šine koje vode do zdrave, srećne i vječne Republike Srpske“, tu pitanje nije znamo li i možemo li, nego hoćemo li?“

Autor: Nikola Lazarević