Kad se spoje tri čarobna sastojka: ljubav, talenat i kreativnost moguće je napraviti čaroliju koja oplemenjuje onoga ko je stvara, ali i onoga ko u toj čaroliji uživa.

Ovo je priča o jednoj ženi, majci i profesorici klavira koja svoj život ispunjava ljubavlju prema svojoj djeci, muzici, svojim učenicima i prema nakitu koji sama kreira i pravi.

Naša sugrađanka i sagovornica Jelena Čelica Radujko više od deset godina radi kao profesor klavira i kamerne muzike u srednjoj muzičkoj školi JU SŠC "Istočna Ilidža“, a kako sama kaže, dugo nije bila svjesna svoje kreativnosti.

Posljednjih godina postala je znatiželjnija, pa je odlučila da upiše kurs šivenja.

Govoreći kroz smijeh, dodaje da do tada „nije znala da uvuče konac u iglu“, a onda je počela da šije odjevne komade za sebe i svoju decu.

- Baš volim da nosim to što sašijem, kako god da ispadne – rekla nam je ona.

Kako ističe, društvene mreže su joj pomogle da svoj život obogati nekim novim interesovanjima.

- Za nakit od polimerne gline sam se zainteresovala slučajno, vidjevši jednu stranicu na Fejsbuku koja je reklamirala sličan nakit. Riješila sam da naručim, a kad su minđuše stigle,  zanimalo me je od kojeg su materijala napravljene, pa sam se dala u potragu i istraživanje – objašnjava Jelena.

Počela je intenzivno učiti, ne sluteći da će taj hobi prerasti u veliku ljubav.

- Nabavila sam osnovni materijal i alate i počela da eksperimentišem, i bila sam oduševljena svim što sam uradila. Sad, sa ove vremenske distance, ti radovi djeluju amaterski, ali su za mene umjetnička djela – govori naša sagovornica.

Foto: katera.news

Za izradu nakita, navodi, potrebno je dosta vremena, iako je na početku mislila da nije tako. Danas zna da je za izradu nakita potrebno mnogo vremena i truda.

Čelica Radujko nam je objasnila da je polimerna glina teksturom slična plastelinu, da se tako i obrađuje, a nakon toga peče na temperaturi koju odredi proizvođač gline.

- Meni je omiljena izrada naušnica, mada se mogu raditi i ogrlice, prstenje, broševi, ukrasi na šoljama ili drugim predmetima. Svaki proizvođač ima određenu paletu boja, one se mogu međusobno miješati, i tako nastaju nove nijanse i nove šare. U radu uglavnom koristim kalupe,  mada sada sve više volim da radim slobodnom rukom. Kada radove oblikujem i ispečem, dolazi manje zanimljiv i kreativan dio posla, šmirglanje, čišćenje, lakiranje i sastavljanje dijelova. Tek poslije toga svega nastaje finalni proizvod – ispričala nam je Jelena.

Glavna motivacija su joj, priznaje, pozitivni komentari i kada vidim da neko sa uživanjem nosi njen nakit. Inspiracije joj ne nedostaje, ideje se stalno vrte po glavi, a ponekad, dodaje, kao da je nešto tjera, ostavlja sve obaveze i odlazi u svoj svijet stvaranja, praveći čaroliju za sebe i druge.

 Tako nastaju njene omiljene minđuše, spontano bez ikakvog plana.

- Često svojim prijateljicama, rodicama, učenicama poklanjam naušnice. Uljepšam im dan,  donosem radost i izmamim osmijeh, a to i jeste suština života – ističe naša sagovornica.

Jelena svoj nakit izlaže na različitim sajmovima na kojima je upoznala  žene i djevojake koje se postale njeni iskreni prijatelji.

- Motivišemo jedni druge, pomažemo i savjetujemo kako bismo bili još bolji. Sigurna sam da samo oni koji se bave ručnim radom, zaista, umiju to da cijene, jer znaju koliko truda i vremena je potrebno da bi nastao finalni proizvod – zaključuje ona.