Sergej Aleksandrovič Jesenjin /1895-1925/, jedan od napopularnijih i najpoznatijih ruskih lirskih pjesnika 20. vijeka, boem i skandal-majstor, rođen je na današnji dan 1895. godine.

Jesenjinova rana poezija prvenstveno se zasnivala na ruskom folkloru.

Svoju prvu zbirku pjesama pod nazivom "Radunica" objavio je 1916. godine. Ova zbirka, prepuna pjesama o ljubavi i običnom životu napravila je od Jesenjina omiljenog pjesnika.

Oktobarsku revoluciju 1917. godine Jesenjin je posmatrao kao društveni i duhovni prevrat koji će dovesti do "milenijuma seljaka", opisanog u njegovoj sljedećoj knjizi pjesama "Druga zemlja".

Jesenjin je bio česti posjetilac moskovskih kafana, u kojima je recitovao, ali i pretjerano pio.

U tom periodu objavio je nekoliko zbirki pjesama, kao što su “Trerjadnica” i "Pjesme kavgadžije", a 1921. godine napisao je i poemu "Pugačov", veličajući pobunu seljaka protiv vladavine Katarine Druge u 18. vijeku.

U jesen 1921. godine Jesenjin upoznaje američku plesačicu Isidoru Dankan, ženu koja je bila 18 godina starija od njega i koja je znala samo nekoliko ruskih riječi. Imali su buran odnos, a Dankanova je završila tragično tako što joj se šal obmotao oko točka otvorenog automobila koji je vozila i udavio je.

Neko vrijeme Jesenjin je pisao kafansku poeziju u ciničnom stilu koji se jasno ogleda u zbirkama "Ispovijest huligana" i "Moskva kafanska".

Pjesmom "Surovi oktobar me je obmanuo", otvoreno je naglasio svoje otuđenje od boljševičke Rusije i okrenuo protiv sebe tadašnju Staljinovu vlast.

Njegovo posljednje veliko djelo poema "Crni čovjek" predstavlja nemilosrdnu kritiku sopstvenih neuspjeha.

Dana 28. decembra 1925. godine, prema zvaničnoj verziji vlasti, Jesenjin se u stanju nervog rastrojstva ubio u jednom peterburškom hotelu.

Međutim, nova otkrića istoričara književnosti govore da je Jesenji, možda, ubijen i da je sve predstavljeno kao samoubistvo.

Sergej Jesenjin je i danas jedan od najpopularnijih ruskih pjesnika.