Srpski vojvoda Stojan Janković /1635-1689/, vođa uskoka u Ravnim Kotarima u sjevernoj Dalmaciji, poginuo je na današnji dan 1689. godine u napadu na Turke u Duvnu.

Janković je 1666. godine bio zarobljen i odveden u Carigrad, odakle je poslije 14 mjeseci pobjegao. Ovaj događaj opjevan je u srpskoj narodnoj pjesmi "Ropstvo Janković Stojana". Godine 1686. oslobodio je Sinj od Turaka.

Za podvige u borbama protiv Turaka mletačke vlasti su ga odlikovale titulom kavaljera i dale mu veliko imanje u Kotarima.

Janković je rođen u Žegaru, na planini Bukovici, iznad rijeke Zrmanje, nedaleko od pravoslavnog manastira Krupe. U blizini je vijekovima postojala tursko-mletačka granica.

Bio je sin Janka Mitrovića iz Žegara, kraj Obrovca. Otac se oko 1641. godine sa četvoricom braće i još 70 porodica doselio sa turskog područja u malo selo Budin, između Žegara i Zadra u Mletačkoj republici.

Srpski vojvoda Stojan Janković važio je za čovjeka od ugleda i redovno je predvodio kotarske uskoke u čestim borbama protiv turske vojske. Kao mlad, ratovao je uz svoga oca.

Istakao se u borbama protiv Turaka, posebno za vrijeme tursko-mletačkih ratova.

Nakon očeve pogibije 1659. godine, poslije boja uskoka sa Turcima na rijeci Cetini, Stojan je zamijenio oca na mjestu serdara kotarskih uskoka.

Za vrijeme Kandijskog rata, februara 1666. godine tokom jednog od okršaja sa Turcima, prilikom upada na područje Cetinske krajine, vojvoda Stojan pao je u tursko zarobljeništvo.

Činjenica da je bio doveden pred sultana govori o tome da se za Stojanovo vojevanje protiv Turaka znalo i na sultanovom dvoru jer su samo istaknuti odmetnici bili dostojni takvog postupka.

Pošto se duže od godinu dana nije ništa znalo o njemu, izgubljena je svaka nada da će se vratiti.

Sultanovo roblje nije moglo da se otkupi niti zamijeni i bježanje je bio jedni način da se spase.

Zahvaljujući smanjenoj budnosti Turaka, pošto je nepopularni sultan Mehmed Četvrti radi lova i razonode boravio u Jedrenu, Stojan je uspio da pobjegne i da se vrati kući u Kotare.