Proteklih mjeseci susreli smo se sa velikim, ranije nezamislivim promjenama svakodnevnih životnih navika. Kako ovo stanje pandemije utiče na različite populacije društva dosta je pisano, a ja bih pomenula i koji su izazovi ovih promjena kod jednoroditeljskih porodica.

Jednoroditeljska porodica je po strukturi nepotpuna porodica, koju čine otac/majka sa jednim ili više djece. Postoji veliki broj jednoroditeljskih porodica koje čine otac i jedno ili više djece, a mnogo je veći broj onih koje čine majka i jedno ili više djece.

Neki od problema sa kojima se susreću ove porodice su: teška ekonomska situacija, stigmatizacija od strane društva, te hronični stres roditelja provociran željom da zadovolji potrebe djece preuzimajući i ulogu drugog/nedostajućeg roditelja.

Teška ekonomska situacija trenutno je dodatno pogoršana, jer je značajan broj ljudi ostao bez zaposlenja. Ako uzmemo u obzir da uopšte roditelji iz ovih porodica otežano dolaze do posla, jer poslodavci znaju za njihove povećane potrebe kao i izraženije teškoće u usklađivanju porodičnih i radnih obaveza, zagrebali smo samo vrh ledenog brijega problema s kojima se susreću. Takođe, češće zavise od društvenih servisa čuvanja i brige o djeci, koji su u ovim vremenima bili ugašeni, kao i od pomoći starijih članova porodice, koji su sada ugrožene kategorije, čime je njihova porodična situacija dodatno usložnjena.

Uopšte govoreći, teret vaspitanja djece i odgovornost za njih je najčešće samo na njima, te im je podrška okruženja neophodna. Trenutno, kada se nastava odvija isključivo onlajn, ovi roditelji su dodatno pod pritiskom kako uskladiti poslovne, kućne i školske obaveze djece, jer pomoćnih društvenih servisa nema. Zavisno od uzrasta djeteta/djece, značajan izvor stresa su bili načini animiranja djece tokom fizičke distance i adekvatnog odgovora na potrebe ukućana u restriktivnim uslovima, a problem se usložnjavao ako je u porodici dijete s poteškoćama u razvoju, koje iziskuje posebnu brigu i lijekove, ili briga o starijim članovima porodice.

Ublažavanje mjera donijelo je nove promjene. Članovi porodice su pokretljiviji, ali mjere zaštite i ograničavanje kontakta i dalje ostaju na snazi, pa briga o zdravlju ostaje u vrhu prioriteta roditelja.

Već je ranije isticano da se različito adaptiramo na novonastalu situaciju, zavisno od naših karakternih osobina i ranijeg iskustva. Veliku ulogu u adaptaciji na ovu situaciju igra i činjenica koliko se roditelji ovih porodica mogu osloniti na bliske ljude poput svojih roditelja, prijatelja, rodbine, te i sa samim bivšim supružnikom (ako je moguć). Iz navedenog je vidljivo da socijalna mreža podrške koju imaju je značajan faktor u efikasnosti rješavanja svakodnevnih izazova sa kojima se porodice susreću, a mjere zaštite su je u pandemiji narušile.

Bez obzira iz kog razloga samo jedan roditelj odgaja jedno ili više djece, problemi s kojima se susreću su manje ili više isti, a kvalitet podrške koju imaju od okruženja i razumijevanje poslodavca su faktori koji mogu da smanje broj stresogenih situacija kojim su ovi roditelji izloženi, pogotovo u vanrednim uslovima s pojačanim zahtjevima za kontrolom ponašanja. Značajnije promjene u okruženju preslikavaju se i na dinamiku porodice, a zahtjevi u pandemiji su bili usmjereni na porodične i lične resurse pojedinca.

Rutina

Shodno sadašnjem trenutku, kreiranje i očuvanje svakodnevne porodične rutine je i dalje neophodno, podjela poslova  na sve članove porodice u skladu s njihovim mogućnostima je takođe značajna, a ranije formirana lista bliskih ljudi koji mogu pomoći u vanrednim situacijama i dogovor s njima olakšavaju reagovanje u njima, što je moguće u trenutnoj situacija kada su zaštitne mjere relaksirane.

Jovana Gajović, psiholog i TA praktičar