Otpremnina je jedan oblik novčane pomoći radniku u određenim slučajevima kada radniku prestaje ugovor o radu, ali samo kada su ispunjeni određeni uslovi.
Više o tome kada radnik može ostvariti pravo na otpremninu te pod kojim uslovima možete čitati u nastavku teksta.
Koje uslove je potrebno ispuniti za dobijanje otpremnine?
Za početak, kao što je to u praksi, otpremnina se najčešće dobija kada poslodavac otkazuje ugovor o radu, ali u slučaju da su ispunjeni određeni uslovi. Osim toga, isplaćuje se i u slučaju prestanka radnog odnosa nakon ispunjenja uslova za odlazak u penziju, a moguća je i u slučaju sporazumnog prestanka ugovora o radu.
Inače, u BiH je pravo na otpremninu propisano zakonima o radu RS i FBiH.
Da bi radnik, prema ovim zakonima, ostvario pravo na otpremninu, ugovor o radu sa poslodavcem mora biti zaključen na neodređeno vrijeme.
U skladu s tim, iznos otpremnine se određuje u zavisnosti od dužine neprekidnog trajanja radnog odnosa sa poslodavcem s kojim se ugovor o radu raskida.
Pravo na otpremninu se, u skladu sa zakonima, ostvaruje uz sljedeće uslove:
da je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme;
da poslodavac otkazuje ugovor o radu;
da je radni odnos trajao najmanje dvije godine neprekidnog rada prije otkaza;
da se ugovor ne otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika.
Kako se utvrđuje visina otpremnina?
U zavisnosti od načina prestanka radnog odnosa, razlikujemo pravo na otpremninu:
- kada poslodavac otkazuje ugovor,
- u slučaju nezakonitog otkaza,
- kod otkaza ugovora o radu u slučaju promijenjene radne sposobnosti.
Otpremnina se utvrđuje pravilnikom o radu ili ugovorom o radu i ne može se utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne neto plate isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
Iako visina otpremnine zavisi od odluke poslodavca, važno je znati da je zakonski propisano da ona ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plata isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Osim toga, otpremnina ne mora biti isključivo u novčanom obliku, nego i u nekom drugom vidu naknade, a način, uslovi i rokovi isplate otpremnine utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i poslodavca.
Pravo na otpremninu ili novčanu naknadu radnika u drugim slučajevima prestanka radnog odnosa utvrđuje se opštim aktom i ugovorom o radu. O načinu i rokovima isplate otpremnine poslodavac i radnik mogu zaključiti poseban sporazum.
Otpremnina u slučaju odlaska u penziju
U pogledu drugonavedene vrste otpremnine, poslodavac je dužan istu isplatiti prilikom odlaska radnika u penziju.
U slučaju odlaska radnika u penziju, otpremnina se ne računa na ranije opisan način, nego je njena visina definisana Odlukom Vlade Republike Srpske iz 2016. godine i iznosi tri prosječne neto plate radnika obračunate u skladu s kolektivnim ugovorom.
S druge strane, u FBiH, u slučaju odlaska u penziju, a s obzirom na to da je prestala primjena Opšteg kolektivnog ugovora, isplaćivanje otpremnine nije više zakonska obaveza poslodavca.
Zakon o radu je propisao kaznu za poslodavce samo u slučaju ako otkažu ugovor radniku, a ne isplate otpremninu u zakonom predviđenim situacijama (otkaz kod promijenjene radne sposobnosti - u slučaju da uskrati radniku uvećanu otpremninu ili u slučaju kada uskrati radniku otpremninu u skladu sa članom 111, Zakona o radu). Bitno je znati da u slučaju nezakonitog otkaza ugovora o radu samo sud može dosuditi pravo na otpremninu i to u slučaju kada to radnik potražuje u sudskom sporu.
Piše: Nikolina Aleksić
