Malovan, Prebilovci, Prijani i mnoga druga srpska sela u FBiH koja su gotovo izumrla, žive na globalnoj mreži, zahvaljujući malobrojnim entuzijastima kojima korijen i pradjedovsko ognjište ne daju da zaborave ko su i odakle su pa iako kilometrima daleko od rodne grude, ljubav prema zavičaju svakodnevno iskazuju nižući priče i fotografije na internetu o istoriji, znamenitostima i ljudima iz tih krajeva.

Sela koja su nekada brojala stotine domaćinstava, po okončanju ratnog vihora pripala su FBiH. Porušena i opustjela, što zbog ratnih dešavanja, što zbog migracija danas više žive u srcima onih koji su odavno svili svoja gnijezda negdje na drugoj strani svijeta nego što zaista u njima ima života.

Varenika i sirac

Pod obroncima planine Malovan, na putu Kupres - Livno, na mjestu gdje vam u prsima snažno zaigra i zatreperi, smjestila su se dva sela Gornji i Donji Malovan, sa svega dvadesetak duša, od prijeratnih 300.

Foto: glassrpske 

Čista ljubav prema rodnom kraju bila je vodilja nekolicini Malovčana da u oktobru 2006. godine pokrenu internet stranicu "Malovan na internetu: Razglednica iz rodnog kraja". Braća Vavan, Dragan i Marko, zatim Mirko i Milan Duvnjak te Jovo Matić pokrenuli su sajt.

- Imali su samo računare, internet veza je išla žicom. Njih petorica žive u Engleskoj. Tako je sve počelo - počinje priču za "Glas Srpske" penzionisani policijski službenik, Malovčanin Zoran Duvnjak sa stalnom adresom prebivališta u Banjaluci.

Duvnjak koji je nakon odlaska u penziju na sebe preuzeo veći dio posla u vezi sa vođenjem internet stranice priča kako su otvarali rubriku po rubriku, a sajt je iz dana u dan rastao.

- Svi smo se uključivali, koliko je ko imao vremena, a volje i želje nije manjkalo. Obogaćivali smo našu stranicu pričama o zanimljivim zemljacima, o zavičaju, porijeklu, našim prezimenima i krsnim slavama. Dosjetili smo se da napravimo i rječnik tradicionalnih riječi, da se ne zaborave ni varenika, sirac, mašice, pržina, prakljača, ni mnoge druge koje su naši preci koristili u svakodnevnom govoru - priča Duvnjak.

Kakva bi to razglednica iz rodnog kraja bila da riječi ne prate fotografije, tako su Malovčani napravili i foto-galeriju koja danas broji nekoliko hiljada fotografija, mahom sa kupreških sabora.

- U Novom Sadu i Beogradu organizujemo zavičajne sabore već 18 godina, toliko živi i naš sajt. Osim zanimljivih priča i fotografija sajt koristimo i da zemljake širom svijeta obavijestimo o događajima koji su planirani u zavičaju, seoskim slavama, zborovima, ali i o onima koji su nas nažalost napustili - priča Duvnjak.

Tradicionalni crkveni zborovi u Kupresu koji počinju od Duhova, zatim Sabor kod krsta u julu, Vidovdana, Ilindana do Panteline, uz organizaciju sveštenika Marka Đurića, dešavanja su koja ne propuštaju ni oni koji su rasijani po drugim kontinentima.

- Svi oni, ma gdje bili, a vjerujte jedino u Africi nema Malovčana, planiraju godišnje odmore u skladu sa tim događajima u rodnom kraju. Vrijeme čini svoje i trudimo se na sve moguće načine da naš Malovan živi pa makar i na internetu - ispričao je Duvnjak.

Foto: glassrpske 

Tekstove i priče sa stranice sabrao je među korice knjige "Malovan u sjećanjima", jer knjiga će ostati budućim pokoljenjima čak i ako se sajt jednog dana ugasi. Među ispisanim redovima pažnju privlači i priča o dva kuma crkve u Malovanu, a riječ je o Predragu Duvnjaku i Draganu Vavanu.

Pokušavajući da isprate trendove, ali i da što više mladih privole da se uključe u uređivanje sajta i nauče što više o zavičaju, napravili su i "Fejsbuk" i "Instagram" profil.

Iako rodno ognjište sticajem okolnosti nije mogao da obnovi Zoran bar jednom mjesečno odlazi u Malovan. Cijelo ljeto provede gore, otkako je u penziji bavi se pčelarstvom pa pčele cijelo ljeto sakupljaju najkvalitetniji nektar sa livada i pašnjaka pod obroncima Malovana.

- Gornji Malovan se drži dobro, dosta kuća je obnovljeno, tokom ljeta selo oživi, samo ove godine bilo je tridesetak djece, urađen je put, ulična rasvjeta i tu ima uslova za razvoj planinskog turizma - govori Duvnjak.

Za sve što organizuju u zavičaju zemljaci širom svijeta pomažu im finansijski, a desna ruka u Malovanu za brojne događaje im je, kaže, novinarka Valentina Duvnjak, koja se vratila na rodno ognjište.

Baš kako Duvnjak na kraju razgovora reče, možda je turizam jedina šansa za spas ovih sela koja tako opustjela opstaju na vjetrometini.

Pisana riječ

O tome razmišlja i Aco Dragićević, Prebilovčanin po rođenju i prezimenu, nastanjen u Stokholmu, koji već 18 godina uređuje portal "Prebilovci selo na internetu" koji je izrastao u svojevrsnu hroniku mučeničkog sela čiji su stanovnici dva puta ubijeni zbog srpskog imena i prezimena.

- Ideja "Prebilovci selo na internetu" rođena je još u ratu devedesetih godina minulog vijeka kada je stanovništvo protjerano, svaka kuća zapaljena, a crkva sa kriptom mučenika minirana - rekao je Dragićević za "Glas".

Prvi tekstovi objavljeni su o Savindanu 2006. godine kada je stranica registrovana, a uz ćirilično uvedeno je i latinično pismo, a značajniji tekstovi dobili su izdanje i na engleskom jeziku.

- Umjesto kamenom i drugim građevinskim materijalom započeli smo podizati selo pisanom riječju i fotografijom na globalnoj mreži. Prvi tekstovi govorili su o organizovanim posjetama rodnom selu uz pratnju mirovnih snaga, sa obezbjeđenjem na početku i začelju kolone stizali su Prebilovčani iz izbjeglištva za Zadušnice, da posjete rodnu kuću, prisluže svijeću upokojenoj rodbini na groblju i miniranom hramu - rekao je Dragićević.

Dodaje da bi danas, kada je život na selu sve atraktivniji, trebalo podsjećati na seoska naselja i život u njima, jer seoski turizam je sve privlačniji, a život na selu ugodniji. Ko hoće i želi upoznati život na selu u ovo vrijeme, dovoljno je da proprati koju od emisija javnog servisa Srpske "Život na selu".

Osim pitanja kako će sela opstati u budućnosti, ukoliko se neko ozbiljno ne pozabavi mogućnostima koje nude i prirodne ljepote ne iskoriste da neki novi život isklija u njima, pitanje je i da li će i kako opstajati i portali srpskih naselja na internetu.

- Na entuzijazam i ljubav prema zavičaju može se, svakako, računati. Međutim to je nedovoljno, pogotovo što su zahtjevi o naknadi za mjesto na internetu i postavljanje, odnosno objavljivanje priloga sve skuplji. Bilo je pokušaja da Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta", koja je obnovljena 1990. godine, participira u troškovima održavanja sajtova koji to svojim sadržajem zaslužuju. Problem jeste to što u BiH postoje dvije "Prosvjete", jedna u Sarajevu i druga sa sjedištem u Istočnom Sarajevu. Na naše inicijative o mogućoj podršci seoskim portalima nisu se udostojili ni da odgovore, a kamoli da zajedno tražimo rješenje - kaže Dragićević. 

Nema podrške ni sa drugih adresa, ističe naš sagovornik, i dodaje kako se zavičajno udruženje "Ognjište", koje je uredno registrovano u FBiH i koje je preuzelo osnivačka prava nad zavičajnim portalom, obratilo Ministarstvu prosvjete i kulture RS da za biblioteke u Srpskoj otkupe knjigu koju su izdali zajedno sa "Prometejom" iz Novog Sada. Udruženje je odbijeno, jer nije registrovano u Srpskoj.

Povratak korijenima

Brojni su saradnici zavičajnog portala, a jedan od vrednijih je novinar Mladen Bulut, Novosađanin po rođenju, potomak jedne od najmnogobrojnijih prebilovačkih porodica, koji s ponosom ističe da su Prebilovci za njega čista emocija koja ga vraća korijenima i vezuje za pretke.

- Nastojim da bar jednom godišnje odem tamo. Života ima i na kamenu i u pustinji ako ima egzistencijalnih uslova - ispričao je Bulut. Na pitanje o budućnosti ovog, ali i drugih srpskih sela koja više žive na globalnoj mreži nego u stvarnosti Bulut odgovara pričom o optimisti i pesimisti: Kada optimista sretne pesimistu i pita ga kako si, a pesimista odgovori: "Ne može biti gore", optimista kaže: "Može, može". 

- Zagovornik sam priče da se Prebilovci proglase memorijalnim centrom, da budu zaštićeno kulturno-istorijsko i prirodno područje. To podrazumeva veće ulaganje u selo. Prebilovci su na bogom danom dobrom mestu, u krševitoj Hercegovini, između Neretve i Bregave, sa jezerom u zaleđu koje je doskora bilo najveće stanište ptica močvarica u Evropi. Stećci, hram posvećen prebilovačkim žrtvama sve to može da se poveže u celinu i zaokruži jednu priču, kad su Prebilovci u pitanju, o seoskom i pokloničkom turizmu. Trebalo bi više pomoći i podrške da se obnove zapuštene kuće u selu, koje bi bile zgodne za prihvat putnika namernika i da se konačno završi vodovod - rekao je Bulut.

Baš zbog svega toga, dodaje, značajno je da postoji sajt "Prebilovci selo na internetu".

- Vodi nas neki osećaj potrebe da se to ne zaboravi, a sa druge strane srećni smo što gradimo selo na internetu koje živi kroz sve naše priče. Ne mogu i neću se nikada pomiriti s tim da Prebilovci padnu u zaborav. Taj sajt produžava misiju među svima nama koji smo na bilo koji način povezani sa Prebilovcima, a svako slovo napisano tamo ne zaostaje za knjiškim i novinarskim delima - zaključio je Bulut.

Zahvaljujući pojedincima, gotovo da nema srpskog sela u zapadnokrajiškim opštinama, a da nemaju bar profil na društvenoj mreži "Fejsbuk". Više ili manje aktivne te stranice služe za obavještavanje o službama u hramovima u vrijeme velikih praznika, akcijama koje se organizuju za uređenje pravoslavnih grobalja, ali i obavještenja o upokojenim mještanima. Među njima je i stranica sela Kolunić kod Bosanskog Petrovca koju vodi inženjer šumarstva Sretko Stanković, a među najvrednijim saradnicima je sveštenik Zdravko Bogojević zahvaljujući čijem predanom radu i zalaganju mještani svih uzrasta pa i oni koji ne stanuju više u tom povratničkom selu, nekoliko puta godišnje dolaze i pomažu da se pravoslavno groblje uredi. Fotografije pune crkve Preobraženja Gospodnjeg u vrijeme Božića i Vaskrsa te za slavu hrama neizostavan su sadržaj na pomenutoj stranici.

Društvene mreže

Profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Boško Branković kaže da je u eri digitalnih tehnologija, koje su u potpunosti promijenile način komuniciranja, prisustvo na društvenim mrežama postalo dio svakodnevice ogromne većine pojedinaca.

- Društvene mreže ne samo da su omogućile komunikaciju ljudi u realnom vremenu na različitim udaljenostima, već su omogućile i umrežavanje veoma mnogo ljudi u različitim zajednicama koje su kreirane na društvenim mrežama. Neke od tih zajednica jesu i različite grupe na društvenim mrežama poput "Fejsbuka" ili internet stranica vezanih za neko selo, zaselak ili porodicu. Koliko je to dobro ili nije, da li povezuje ili otuđuje ljude, mišljenja su oprečna, ali ono što jeste dobro je činjenica da se kroz ovaj vid komunikacije može značajnije doprijeti do mlađih naraštaja, koji su najvjerniji konzumenti interneta i društvenih mreža - istakao je Branković.

Dodaje da mnogo mladih nije rođeno u tom mjestu ili rijetko dolaze u mjesto iz kojeg potiču njihovi roditelji, djedovi i bake.

- Kroz komunikaciju, članstvo u grupi, koja je vezana za mjesto iz kojeg potiču njihovi preci, mlađi naraštaji mogu da se povežu sa tim mjestom, da upoznaju ljude koji su rasuti širom svijeta ili koji i danas obitavaju u tom mjestu. Na ovaj način, mnoga mjesta koja su danas pusta ostaju živa. Ko zna, možda taj digitalni svijet jednog dana pređe u realni te ta, danas pusta mjesta, ponovo počnu da žive - poručio je Branković.

Priče sa sajta

Među tekstovima na sajtu "Prebilovci selo na internetu" koji privlače pažnju čitalaca je i intervju sa projektantom hrama u tom selu, Predragom Pešom Ristićem iz 2010. godine. 

- Pogrešno shvatajući Njegoša prvenstveno kao pesnika pa tek onda kao srpskog pravoslavnog vladiku, uprkos protivljenju naše celokupne javnosti Crnogorci su porušili skromnu Lovćensku kapelu i podigli skupoceni granitni paganski mauzolej. Nažalost, zato je danas Lovćen ostao pust. Blagoslovom i inicijativom vladike Atanasija projektovao sam na Crkvini zadužbinu Jovana Dučića crkvu kao onu na Kosovu. Crkvina je već skoro deset godina izgrađena i na njoj se odjednom može videti i po nekoliko autobusa. Sve ono što se nekada pelo na Lovćen danas se penje na Crkvinu. Isto se može dogoditi i sa Jasenovcem, da svi oni koji bi išli i trebalo da mu idu na hodočašće, ako izgradimo hram Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima dolaziće tada njemu na hodočašće, u Jad Vašam na srpski način - rekao je tada Ristić.