Dan pobjede u Prvom svjetskom ratu obilježava se 11. novembra u znak sjećanja na pobjedu i veliko stradanje srpske vojske u Velikom ratu.

Jedanaestog novembra 1918. godine Njemačka je kapitulirala pred zahtjevima savezničkih država, a Veliki rat je nakon četiri duge godine i nekoliko miliona poginulih konačno bio završen.

U 11.00 časova, 11. 11. 1918. godine - jedanestog časa, jedanestog dana, jedanestog mjeseca - primirje je stupilo na snagu. Suprotstavljene armije na Zapadnom frontu počele su povlačenje sa svojih pozicija.

U znak poštovanja i sjećanja na srpske junake, vojnike koji su u Prvom svjetskom ratu dali živote za slobodu i Srbiju, ljudi na rever danas treba da okače simbol ovog praznika - cvijet po imenu Natalijina ramonda.

Ramonda serbica je srpska ljepotica

Natalijina ramonda (Ramonda nathalie) neobičan je cvijet izuzetne ljepote, a njegova simbolika važna je za Srbe iz nekoliko razloga. Ovaj cvijet poznat je i kao cvijet feniks jer i kad uvene i potpuno se osuši može da oživi ako se malo zalije.

Stoga život ovog neobičnog cvijeta ima izuzetnu simboliku za Veliki rat i srpsku vojsku - vojsku koja je doslovno vaskrsla i iako izmučena pokazala svoju moć i hrabrost.

Ramondu je prvi klasifikovao čuveni prirodnjak Josif Pančić 1874. godine. Dao joj je ime srpska ramonda (Ramonda serbica). Biljka je prvo uočio na Rtnju, a potom i u okolini Niša. Naš narod ih zove i kolačići, a neodoljivo podsjećaju na ljubičice. Jake su i izdržljive, preživjele su i ledeno doba i opstale do dan-danas - raste na istoku Srbije i na Kajmakčalanu u Grčkoj, čiji je najviši vrh Sveti Ilija, na kom je srpska vojska, pod komandom vojvode Živojina Mišića, vodila žestoke borbe uoči proboj Solunskog fronta u Velikom ratu.

Cvijet nazvan po srpskoj kraljici Nataliji

Ova biljka, nadaleko poznata po svojoj ljepoti, dobila je ime po srpskoj kraljici Nataliji. Riječ je o supruzi kralja Milana Obrenovića. Pošto je kralj volio da boravi u Nišu, tadašnjoj drugoj prestonici Srbije, s kraljem i kraljicom uvijek je putovao i dr Sava Petrović, dvorski ljekar.

On je bio obrazovan čovjek, volio je botaniku i duge šetnje. Jednom prilikom, šetajući okolinom Niša, uočio je još jednu vrstu ove biljke i dao joj ime Ramonda nissana- niška ramonda, ali joj to ime nije bilo suđeno.

Očaran kraljičinom ljepotom, dvorski ljekar promijenio je cvijetu ime u Natalijina ramonda - Ramonda nathaliae. Biljku je tako otkrio doktor Sava Petrović 1884. godine, ali je u botaniku i literaturu prvi uveo Josif Pančić. Ova rijetka biljka raste samo u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj. Danas je rijetka i ugrožena vrsta, a u Srbiji i strogo zaštićena.

Narod je zove i vaskršnjim cvijetom jer i kad je osušena oživi, a cvjeta baš za Vaskrs. U Evropi, osim ramondi, svega dvije vrste imaju ovu sposobnost anabioze.

Britanci u čast pobjede u Velikom ratu na reveru nose crvenu bulku.