Prosječna porodica u Republici Srpskoj ima jedno ili dvoje djece, dva (pre)zaposlena roditelja, hronični manjak novca i vremena i stotinu problema.

Naravno, porodica ima raznih i nisu sve skrojene po modelu “tata, mama i djeca”. 

Porodica su i ostarjeli baka i djed, koji žive sami, jer su se djeca i unuci rasuli po svijetu. Porodica je i kada, nakon razvoda, jedan roditelj, a to je najčešće majka, živi sa djecom o kojoj sama brine.

Porodice, i to one velike, koje mnogi ističu kao primjer, su i roditelji sa petoro, šestoro ili više djece.

–   Svaki od tih oblika porodice je nama jednako bitan, važno je da je porodica zdrava. Mi se, naravno, zalažemo za natalitet i posebno podržavamo porodice sa više dece, ali na kraju krajeva to je stvar lične odluke svakog roditelja – kaže Jelena Kurtinović, pomoćnik ministra za porodicu omladinu i sport u Vladi Republike Srpske.

Povodom međunarodnog dana porodice, Kurtinovićeva je upozorila na, kako je rekla “devalvaciju tradicionalnih porodičnih vrijednosti”, te na izazove koji porodicu mogu “dovesti u rizik”, ističući da je i porodično nasilje jedan od takvih izazova.

Naravno, ima i izazova materijalne prirode.

– Svakoj generaciji se čini da je baš njima najteže i da “nikad gore nije bilo”,  ali mi kao institucije moramo učiniti sve da podržimo porodice i da ohrabrimo mlade ljude koji se kolebaju po tom pitanju, da imaju djecu i porodicu, jer je zdrava porodica nešto najljepše što čovjek može doživjeti – rekla je Kurtinovićeva.

Lijepo jeste, ali da je lako – nije.

Dakle, najčešća porodica u Srpskoj su otac, majka i jedno ili dvoje djece. Prema zvaničnim statističkim podacima, mladi u brak stupaju krajem dvadesetih ili početkom tridesetih godina života.

Prosječna starost majke pri rođenju prvog djeteta je 28 godina, dok drugo dijete rađa, najčešće u 30. ili 31. godini. Prosječan novopečeni tata je, otprilike, oko godinu dvije stariji od prosječne mlade mame.

- Najčešće su oboje roditelja zaposleni, samo je pitanje na kakvim poslovima i kolika su njihova primanja – kaže Jelena Kurtinović.

Ako su primanja prosječna, onda mama i tata zajedno zarade taman za jednu “sindikalnu” potrošačku korpu, koja je već prešla cifru od 2.600 KM.

Znači, tata i mama zarade taman za hranu, račune, gorivo, higijenske potrepštine i ponešto odjeće i obuće, uglavnom za djecu.

Ali, prosječna porodica u Srpskoj mora negdje i da živi, a to znači da plaća skupu kiriju za najam stana, što u Banjaluci košta najmanje 500 KM mesečno, ili je “zarobljena” stambenim kreditom.

Prosječna porodica u Srpskoj ima automobil stariji od 15 godina, koji je, najčešće, takođe kupljen uz pomoć kredita.

Zbog svega navedenog, u većini prosječnih mladih porodica mama i tata moraju da se povremeno oslone na pomoć šire porodice, a najmanje jedan roditelj, najčešće tata, primoran je da uz redovni posao dodatno radi da bi popunio kućni budžet.

Pošto su roditelji (pre)zaposleni, djetetu treba vrtić, a tu već situacija nije bajna.

Svega 30 odsto predškolske djece u Srpskoj pohađa vrtiće, a dodatni problem je što su javni vrtići pretrpani, a privatni preskupi.

Tako je u Banjaluci, na primjer, cijena smeštaja za jedno dete u javnom vrtiću, prihvatljivih 165 KM mjesečno, dok drugo dijete imam popust, a treće dijete iz jedne porodice ima besplatan vrtić.

- Problem je što nemamo dovoljno mjesta za svu djecu. Trenutno je na čekanju 850 mališana, a porodice u prosjeku čekaju od pola godine do godinu dana, da bi dijete dobilo mjesto u vrtiću – kaže za Srpskainfo Petar Jokanović, direktor Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka.

Privatni vrtići su i do tri puta skuplji od javnih, što je za roditelje prevelik izdatak, čak i ako imaju subvencije od lokalne zajednice, što je privilegija koju imaju samo Banjalučani i stanovnici još sedam opština i gradova u Republici Srpskoj . Subvencije iznose od 50 do 100 KM po djetetu, što je na cijenu privatnog vrtića od oko 400 KM malo olakšanje.

I na kraju, prosječna mlada porodica u Republici Srpskoj sve češće razmišlja o preseljenju: ili iz malog mjesta u kojem nema ni vrtića, ni igraonice, ni perspektive, u Banjaluku, ili iz Banjaluke u inostranstvo.