U Galeriji „Žarko Vidović“ danas je otvorena izložba „Srbi Livanjskog polja - tragovi kroz vekove“, uz istovremeno predstavljanje knjige „Ognjena Marija Livanjska“ autora Bude Simonovića.

Izložba prikazuje život livanjskih Srba kroz vijekove, a knjiga je neoborivo svjedočanstvo onih koji su preživjeli ustaški pokolj u proljeće i ljeto 1941. godine.

Autor knjige „Ognjena Marija Livanjska“ i profesor i novinar Buda Simeonović istakao je da je ova knjiga karakteristična što u njoj nema nikakvih statističkih podataka, niti procjena, nego su stradali pisani  po imenu i prezimenu.

- Knjiga je karakteristična po tome što su to uglavnom svjedočenja i kazivanja onih koji su preživjeli, onih koji su ostali, pukim slučajem, u jamama, na gubilištima i tako dalje. To su sve neposredni svjedoci. Knjiga je nastala, u jednom posljednjem trenutku, to je devedeseta godina, to je već trenutak kad je počela ova naša država da puca po svim šavovima, i da se sprema zlo koje će nastupiti godinu kasnije – rekao je Simonović.

On je istakao , da je slučajnost bila da se baš on nađe tu,  te misli da niko od preživjelih nije mogao tu knjigu napisati.

- Ti ljudi su opterećeni tim što su preživjeli i vjerujem da ne bu mogli biti objektivni onoliko koliko sam ja uspio da budem objektivan, d se držim slijepo istine i onoga što ljudi govore, koji su neposredni svjednoci, da tu nema nikakvoga dotjerivanja. Ja sam se čak trudio i da se služim tim njihovim jezikom, da njih pustim da kazuju a ja samo da budem nekakav zapisivač.

Pisac je rekao da je ovoj knjizi o ustaškim zločinima napisano hiljade strana, ali je mnogo malo sličnih knjiga koje su neposredno o kazivanju i svjedočenju.

- Uvijek je to na osnovu nekih dokumenata, i sve su neke procjene. Ali stranci koji će pročitati brojku stradalih neće zapamtiti kao ime stradalog – rekao je autor.  

Foto: Slobodan Tintor

Gordana Dostanić, predsjednica upravnog odbora Udruženja „Ognjena Marija Livanjska“  iz Beograda kaže da ovo udruženje okuplja Srbe koji su rođeni ili porijeklom sa područja Livanjskog polja, te da je tamo danas ostalo vrlo malo Srba.

- Tamo su grobovi naših predaka, ali stvaranje tih srpskih institucija, pod raznoraznim vlastima, turskim, austrougarskim, održavanje nacionalnog identiteta i integriteta, to su sve naši preci livanjski Srbi, svojom upornošću izgradili. Broj Srba, koji je danas na livanjskom području je mali, da bi sve to mogao da održava i u finansijskom smislu, tako da smo se udružili u toj misiji, da očuvamo tu našu baštinu. Zato smo napravili ovu izložbu, obišli smo trideseta mesta u inostranstvu, Srbiji i Srpskoj, da pokažemo da pored tog stradanja koje se vezuje za Livno i Livanjsko polje, da postoji značajna baština, koja je kulturno dobro svih Srba – rekla je Dostanić.

Dostanić je istakla  da Udruženje „Ognjena Marija Livanjska“ nastoji da očuva i njeguje Livanjsko polje, te da okuplja Srbe koji će, kao njihovi preci, nastaviti da obnavljaju i održavaju institucije.

- Svkako grobovi naših predaka ne zaslužuju da budu u korovu, tako da održavamo i trudimo se koliko možemo. U okviru te naše misije je i jedan važan segment, a to je kultura sećanja na sve stradale u svim svetovima, nažalost nije ih bilo malo, ali se nekako akcenat stavlja na 1941. To je bilo veliko stradanje u NDH, u danima oko Ognjene Marije, kao i 1992. kada se sve ponovilo, ali je bio znatno manji broj Srba – rekla je Dostanić.

Prema njenim riječima, „mi“ nemamo dovoljno poštovanja prema našim žrtvama kao narod, slabo njegujemo to sjećanje, i stalno se vadimo na prošli period kad je to bilo manje dozvoljeno.

- Oni su stradali zbog toga što su bili Srbi i pravoslavci, i nisu stradali u jednom ratu i od jednog neprijatelja, stradali su više puta – rekla je Dostanić.