„Prođe godina, dan nikako“, napisao je o svojoj muci veliki glumac, pokojni Žarko Laušević.

Tako i meni teče šesnaesti dan protesta posta na vodi, protesta zbog neprihvatanja inicijative o održavanju spasonosnog svesrpskog Sabora Republike Srpske.

Vidno oslabljen, (dan nikad da prođe), ali još trezvene misli pišem ovu javnu poruku naslovljenu na Dabrobosansku mitropoliju-mitropolita Hrizostoma, na akademika Rajka Kuzmanovića i njegove akademike u ANURSU, na rektore oba Univerziteta Republike Srpske, Radoslava Gajanina i Milana Kulića sa njihovim saradnicima, te na Radana Ostojića i rukovodstvo Boračke organizacije Republike Srpske.

Želim da ih javno pitam zašto najvažnije institucije ćute na dugogodišnje službene inicijative Ekološke partije RS za održavanje Sabora Republike Srpske?

Želim da ih pitam zašto su ćutali na zadnju inicijativu od prije par mjeseci, inicijativu koja se odnosila na održavanje Sabora za Dan Republike Srpske 2024. godine?

Želim da ih pitam zašto ćute na dva službena dopisa sa početka ove godine i zašto ćute na ovu moju najavljenu i iznuđenu žrtvu vezanu za ovaj sveti cilj?

Zar gospodo, u ličnom kontaktu niste svi za tu spasonosnu priču - kao i političari?

Jeste, gospodo, i zbog javnosti da kažem, znate i vi da znam ja i vaše kolege da jeste.

Zašto onda ćutite kad ste svi opravdano za, kad ste svjesni koliko bi za Republiku Srpsku, srpski narod i sve njene građane značilo usaborenje posvađane, podijeljene, sa svih strana i na svaki način ugrožene, te od otvorenog neprijatelja nikad više napadane Republike Srpske?

Zašto svojim glasnim ćutanjem zanemaraujete činjenicu da znate da politika i političari neće usaboriti Srpsku, da ste svjesni da su mogli davno prihvatiti neku od više naših inicijativa da pomognu održavanje Sabora, sve da ste htjeli-smjeli (čast izuzecima).

Zar se nismo, Vaše preosveštenstvo gospodine Hrizostome i gospodo Rajko Kuzmanoviću, Radoslave Gajaninu, Milane Kuliću i Radane Ostojiću, zar se nismo vama, koji stojite na čelu najvažnijih srpskih institucija, više puta obraćali?

Zar nismo vama, time preko vas i vašim najbližim saradnicima, više puta uputili službenu inicijativu da podržite i prihvatite ideju, da poslije prihvatanja inicijative od svojih predstavnika formirate tim za pripremu saborske deklaracije i održavanje sabora?

Zar ta priča, naša službena inicijativa za održavanja svesrpskog Sabora Republike Srpske, nije bila četiri puta u tri godine predmet objava medija Republike Srpske?

Zar vas nismo u tim inicijativama pozivali na održavanje sabora, a molili parlamentarne partije iz NSRS da podrže inicijativu i uključe se u koordinacioni tim, sve kao logistika za pripremu i održavanje sabora?

Zar nismo gospodine mitropolite bezbroj puta molili i pozivali Vas da nas ispred naše svete crkve saberete, da podržite sabor i pozovete druge da ga podrže, zar ćete se Vaše preosveštenstvo i poslije svega ogriješiti „ćutanjem“ na žrtvu svog iskrenog vjernika i zadužbinara naše svete crkve?

Zar vas nismo gospodo iz Boračke organizacije više puta, kroz službenu inicijativu  molili, da kao najvažinija poslijeratna institucija Republike Srpske (KOREKTIV DRUŠTVA) podržite u ovim teškim istorijskim trenucima održavanje sabora.

Da tim razumnim potezom i preporukom drugim, a u ponovljenom slučaju da se i oficirski-naređenjem obratite drugim, da tim časnim i muškim činom još jednom na pravi način pokažete politikantima, kalkulantima i komformistima, da ste ponovo stali na branik svoje otadžbine?

Da tim činom dokažete da razumijete istorijski momenat, da kao snaga naroda budete MOTOR USABORENjA SRPSKE i odgovorno podržite put koji treba da TRASIRA NAŠA NAJVEĆA PAMET, put koji vodi do dostojanstva vas i svih porodica u Srpskoj, sve na ponos vaših saboraca-posebno onih koji nisu među nama, onih koji su dali sve što su imali za svoju i našu otadžbinu?

Zar nismo u toj inicijativi- prijedlogu predvidjeli da svesrpski Sabor Republike Srpske-SSRS posle održavanja bude organizovan-registrovan kao stalno tijelo od posebnog društvenog interesa Republike Srpske i svih njenih građana?

Zar nismo, gospodo, „prozvani“ predložili da buduće rukovodstvo sabora čine najumnije srpske glave (bez aktivnih političara)?

Zar nismo vas, najpismenije i najiskusnije među nama molili da pripremite saborsku deklaraciju, da u tom dokumentu date jasne smjernice o životu i radu Republike Srpske u narednim godinama i decenijama, sve kao jedini pravi odgovor bremenu vremena u kome živimo?

Zar vas nismo zamolili da kroz jasan dokument podvučete CRTU na dosadašnji rad, da podvučete CRVENE LINIJE dejtonske Republike Srpske za naše institucije i sve izabrane predstavnike Republike Srpske-političare.

Da srpskom narodu i svim građanima Republike Srpske predložite način dogradnje neuništivog pravnog, političkog, bezbjednosnog, privrednog i obrazovnog sistema?

Zar vas ne zamolismo da kroz deklaraciju date rješenja za izgradnju socijalno super odgovorne države, da predložite rješenja za veoma kritično demografsko pitanje, za ravnomjeran razvoj Republike Srpske, za opstanak sela i manjih opština, za izgradnju ekološke države, za izgradnju pravednog i humanog sistema, sistema u kom će živjeti zdrava, solidarna i sportska nacija?

Zar vam ne preporučismo da u tom „SVETOM DOKUMENTU“ za Republiku Srpsku pozovete sve građane, sve institucije i sve izabrane predstavnike iz Republike Srpske i Federacije na mir, toleranciju i saradnju u dejtonskoj BiH, a pet članica SB-garanata Dejtonskog sporazuma da poručite da će uz njihovo insistiranje na poštovanju Dejtonskog sporazuma i njegovog aneksa 4 - Ustava BiH imati u izabranim predstavnicima i institucijama Republike Srpske korektne i konkretne saradnike?

Zar vas ne zamolismo da u tom dokumentu našoj mladosti ukažete koliko je bitno da zna svoju istoriju, baštini svoju tradiciju, čuva svoj indentitet (posebno ĆIRILICU), da poštuje druge i drugačije i ide u korak sa novim vremenom?

Koga će, gospodo, ova naša mladost i koga ovaj zabrinuti narod poslušati, koga ako neće svoju crkvu, svoje vladike, svoje profesore i časne ratne oficire i heroje?

Koga ćemo svi mi poslušati, koga, gospodo, najumniji i najpozvaniji da nas usaborite, koga ćemo poslušati ako nećemo vas?

Nadam se da ćete ovo moje iskreno i otvoreno obraćanje shvatiti kao kompliment vama, sve sa dozom kajanja što ste do sada ćutali, te da ćete pozitivnim odgovorom spasiti svoju dušu griješeći je od mene, ali i uraditi nemjerljivo važniju stvar od spašavanja dobronamjernog čovjeka.

Da ćete prihvatiti inicijativu koja znači usaborenje, restart Republike Srpske-simbolično u Palama, te kroz saborsku deklaraciju odrediti njen jasan put KROZ 21. VIJEK.

Da ćete sa ponosom ući u ovu priču, sve sa sviješću da ste na neki način miljenici sreće, da ste ODABRANI.

Da ste Srbi koji će svojom pameću i časnim činom ući u istoriju kao veliki ljudi, oni koji su u veoma teškom vremenu preuzeli odgovornost i uz punu logistiku političara, udruženja građana, vlasti i ostvarenih ljudi iz raznih oblasti kroz DEKLARACIJU usmjerili na pravi put Republiku Srpsku.

Da ste učinili istorijsku stvar u njenom moralnom i svakom drugom preporodu, odnosno, da ste tim istorijskim djelom vratili svom narodu sve ono što ste od njega dobili, od djetinstva, pa do dana kada ste među nama najpozvaniji da „krivo sjedite“, a pravo „sudite“ o daljem putu Republike Srpske.

Drugim riječima, da ste, gospodo, ODABRANI svjesni svoje istorijske uloge i odgovornosti, te da ćete se na pravi način odužiti svom narodu, sve usmjeravajući njegov brod u mirne vode na putu do zdrave, srećne i vječne Republike Srpske.