Najpoznatiji slikar nadrealizma Salvador Dali volio je egzotične životinje, a naročito da ih prošeta u javnosti i šokira prolaznike. Više puta je uslikan sa mravojedom na zlatnom povocu. Časopis “Pari Mač” objavio je 1969. godine fotografiju Dalija na izlazu iz stanice metroa, sa štapom u jednoj ruci i svezanim mravojedom, u drugoj. Umjetnik je sliku komentarisao riječima: “Salvador Dali izlazi iz dubina podsvjesti s romantičnim mravojedom na uzici.”
Neki tvrde da je ove “performanse” posvetio teoretičaru nadrealizma i pjesniku Anri Bretonu, autoru stihova “Poslije džinovskog mravojeda”, a drugi da je mrzio mrave jer su mu, kad je bio dijete, preplavili posmrtne ostatke omiljenog šišmiša.
Ipak, njegov najpoznatiji životinjski prijatelj bio je ocelot Babu – patuljasti leopard. Dvije su verzije priče kako je ocelot došao u slikarev dom. Prema jednoj, dobio ga je na poklon od kolumbijskog šefa države. Prema drugoj, ocelot je zapravo živio sa slikarevim ličnim asistentom Džonom Piterom Murom, zvanim Kapetan. Godine 1960. u Njujorku, Dali i Gala su na putu u bioskop naišli na beskućnika-prosjaka sa mladunčetom ocelota. Gali se mače dopalo i Dali je odlučio da ga kupi za 100 dolara. Pošto nisu imali kod sebe pare, prosjak ih je sačekao poslije projekcije i dopratio do hotela, gdje je dobio obećanu sumu. Nakon kraćeg razmišljanja, Dali je mače smjestio u Kapetanovu sobu, ali ga prethodno o tome nije obavijestio. Kada je Mur legao u krevet, za njim je uskočila mala pjegava mačka. Odmah su se sprijateljili.
Kasnije su Mur i njegova supruga Katarina doveli još jednog ocelota – Bubu, a treći im je stigao poštom! Priču o Babuu sam Mur je opisao u knjizi “Living Dali”.
Babu
Babu na hindi jeziku znači “džentlmen” i on je zaista živio u skladu sa svojim imenom. Jeo je u najboljim restoranima, uvijek putovao prvom klasom i odsjedao u hotelima sa pet zvjezdica. Imao je dvadesetak kilograma, pa je Dali umio da kaže Piteru: “Izgleda kao nabrekla vrećica za prašinu iz usisivača.”
Babu je volio ujutru da pojede svježu ružu. Na putovanju u Njujork, zaljubio se u ležanje na klaviru dok pijanista svira. Dopadale su mu se vibracije instrumenta.
Jednom je Dali, zahvaljujući ocelotu, dobio unosan ugovor. Slikar, Mur i Babu šetali su prestižnim četvrtima istočnog Menhetna i naišli na malu štampariju – Centar za stare grafike. Dali je u njoj potražio gravure italijanskog umjetnika i arhitekte Piranezija. Štampar Luis je bio srećan zbog važnih gostiju, ali i zabrinut zbog ocelota, pošto je imao psa. Zato su Babua stavili na policu sa knjigama dok nisu odabrali gravure.
Sutradan se vlasnik štamparije pojavio u hotelu da prijavi kako mu je Babu popiškio umjetnine i pričinio štetu od 4.000 dolara. Dali je naložio Kapetanu da plati odštetu, pa je izdat ček. Ipak, neki sat kasnije pojavila se Lukasova supruga sa novom idejom – da umjesto čeka Dali dozvoli da se jedna od njegovih litografija odštampa u njihovoj štampariji. Tako je Centar za stare otiske izradio “Eksplozivno proljeće”. Rezultat je bio profitabilan posao od milion dolara i dugogodišnja saradnja sa supružnicima Lukas.
Ocelot je vršio i neke “intervencije” na Dalijevim slikama. Kada je npr. radio gvaš ilustracije za “Alisu u zemlji čuda”, koje su se sušile na tepihu u Murovoj sobi, Babu ih je pregazio i izgrickao jedan od crteža. Dali je bio prezadovoljan: “Uradio je odličan posao! Ovo je bolje, ocelot je dodao završni potez!”
Babu je u Dalijevom domu imao posebno mjesto. Autorka Suzan Vajt tvrdila je da pripitomljena mačka šeta po svili ispred izrezbarenog mermernog kamina u dnevnoj sobi.
Jednom ga je slikar poveo u poznati restoran na Menhetnu i vezao za svoj sto. Izvjesna gošća se strahovito prepala, pa je ekscentrični nadrealista odlučio da je umiri tvrdnjom kako je Babu “obična mačka koju je oslikao u stilu optičkog arta”.
Ocelot je, inače, poznat kao patuljasti leopard ili divlja mačka mekeni. Mahom živi u Južnoj i Centralnoj Americi, u šumama, savanama i na području rijeke Amazon. Slična je domaćoj mački, ali njeno krzno podsjeća na oblačastog leoparda sa Himalaja ili jaguara. Zbog krzna ocelot je od 1972. do 1997. bio na listi ugroženih vrsta, pošto je na hiljade primjeraka ubijeno radi bundi. Njihove boje variraju od krem do sive i crvenkastosmeđe sa crnim rozetama. Imaju zaobljene uši, dugačke repove i velike prednje šape. Teže oko 11 kilograma. U pitanju su noćne životinje, lovci sa izuzetno dobrim vidom. Često se međusobno bore do smrti za teritoriju.
Drevni narod Moče iz Perua obožavao je ocelote i često prikazivao u svojoj umjetnosti. Među poznatim vlasnicima ocelota bio je i američki muzičar i tekstopisac Grem Parsons, otac kantri-roka. Kao tinejdžer držao je jednog u dvorištu porodične kuće na Floridi.
Inače, Dalijev prijatelj, glumac Karlos Lozano nije bio siguran da je Babu srećan, tako odvojen od prirodnog staništa. U memoarima je zapisao: “Vidio sam samo jednom ocelota kako se smije, onoga dana kada je pobjegao i natjerao goste hotela Meris da bježe kao pacovi u zaklon.”
Daliju se danas zamjera i slika “Atomski Dali”, koju je snimio Filipe Halsman, začetnik nadrealizma u fotografiji. Na njoj se, osim slavnog slikara, vide mačke u skoku. Morale su da budu bačene čak 28 puta u vazduh da bi Halsman dobio željeni kadar. Srećom, nijedna nije povrijeđena.
Poznate Dalijeve slike na kojima se divlje mačke pojavljuju kao tema jesu “San izazvan letom pčele oko nara, sekundu prije buđenja” i “Pedeset, realnost tigra”. U središtu prve ogroman šipak rađa crvenu ribu sa zubima, koja, pak, izbacuje dva tigra. Druga se sastoji od 50 trouglastih i kvadratnih elemenata, a kada se posmatrač udalji, iz crno-narandžastog geometrijskog haosa izlazi glava kraljevskog tigra.