Čuvena meksička slikarka i pop ikona modernog doba – Frida Kalo, često je slikala sebe okruženu životinjama, a oslikavala ih je i na gipsanom korsetu, koji je morala da nosi zbog velikih problema sa kičmom, kao posljedice teške saobraćajne nezgode u autobusu, koju je doživjela sa 18 godina.

Zbog preležane dječje paralize jedna noga joj je već bila tanja i kraća, a poslije ovog udesa dugo je ležala u bolnici, gdje je počela da slika autoportrete i definitivno odustala od studija medicine. Operisana je više od trideset puta u životu. Budući da nije mogla da ima djecu, svu ljubav usmjerila je na svoje lutke i kućne ljubimce: majmune, pse, papagaje, mačke, pa čak i jedno lane. Sa Fridom je živjelo i nekoliko meksičkih bezdlakih pasa, ksoloitzuintlija. Omiljeni se zvao Sinjor Ksolotl.

Ime je dobio po asteškom bogu Ksolotlu, čuvaru vatre i podzemnog svijeta (“itzuintli” znači pas). Drevni Asteci vjerovali su da je Ksolotlovog psa bog stvorio da štiti žive i da duše mrtvih vodi kroz podzemni svijet. Baš kao i ostali ksolo psi, i Fridini su bili osjetljivi na njeno mentalno i fizičko stanje i česte promjene raspoloženja, shodno velikim bolovima sa kojima je živjela, ali i stresnim situacijama koje joj je priređivao obožavani ali nevjerni muž, slikar i muralista Dijego Rivera. Psi su bili izuzetno pažljivi i zaštitnički nastrojeni prema Fridi.

Ova rasa je i inače privržena, razigrana i topla na dodir, ne linja se. Važe za odlične čuvare, ne vole da budu usamljeni i najčešće se vezuju samo za jednu osobu. Prema nekim vjerovanjima, posjeduju iscjeliteljske moći, pa su u Centralnoj Americi poznati kao “psi ljekari”. Toplota njihovog tijela, koja se intenzivnije osjeća jer nemaju zaštitnu dlaku, navodno pomaže ljudima u izlječenju artritisa i sličnih bolesti. Budući da se znoje preko šapa, pikanterija je da uopšte ne grebu.

Vjeruje se da je ta drevna rasa nastala prije tri milenijuma, prirodnim genetskim mutacijama. Prema nekim izvorima, njihovi preci potiču od pasa koji su pratili migrantske narode preko Beringovog moreuza iz Azije do Novog svijeta. Dakle, pripadaju civilizaciji prije Kolumba, a kosti ksoloa pronađene su na Toltečkim i grobnim nalazištima Maja, starim 3.500 godina. Autohtoni narodi Meksika vjerovali su da ovi psi štite domove od zlih duhova. Sahranjivani su sa svojim gospodarima kako bi im pomogli da pronađu put kroz podzemni svijet.

Najpoznatija Fridina slika sa ovim psom je “Ljubavni zagrljaj Univerzuma, Zemlje (Meksika), mene, Dijega i Sinjor Ksolotla” iz 1949, koja se nalazi na pozadini novčanice od 500 meksičkih pezosa. Sastavni je dio privatne kolekcije Žaka i Nataše Gelman i putuje gostujući po svjetskim muzejima.

Na kompoziciji se u centru nalazi Frida, raspuštene kose i u crvenoj haljini, držeći Dijega Riveru u naručju kao majka dijete, što simbolizuje njenu zaštitničku prirodu i odnos prema Dijegu. Na njegovom čelu naslikano je treće oko, koje simbolizuje slikareve umjetničke vizije i intelekt. Dakle, Frida ga je vidjela ujedno kao mudrog, ali i djetinje zavisnog. Crvena haljina mogla bi da simbolizuje ljubavnu strast, naspram majčinskih emocija.

Pozadina slike prikazuje dualne sile – svijetlu boginju (Zemlju/Meksiko) i tamnu boginju (noć). One, opet majčinski, grle Fridu i Dijega, predstavljajući kosmičku ravnotežu između života i smrti, svjetla i tame. Senjor Ksolotl leži ispred Fride i Dijega, na ruci tamne boginje, i povezan je sa preobražajem i ponovnim rođenjem. Naime, Frida je svoje bezdlake pse smatrala duhovnim vodičima. Iz figure Zemlje kaplju mlečne suze, koje naglašavaju majčinsku moć i plodnost prirode, a prizor nadopunjuje korjenje koje izbija iz šake.

Iako nije mogla da iznese nijednu trudnoću, ili baš zbog toga, Frida Kalo je često slikala teme plodnosti. Pomenuto ulje na platnu važi za jedno od njenih najintrospektivnijih i najmističnijih dijela, koje odražava i emocije slikarke, patnju i ljubav prema Riveri, ali i u kom se kombinuje nadrealizam sa meksičkom narodnom umjetnošću i pretkolumbovskom mitologijom. Sve to ga čini jednim od njenih najprepoznatljivijih radova.

Inače, poznato je da je Američki kinološki klub priznao prvog psa ove rase 1887. godine, ali su u jednom periodu postali toliko malobrojni da ih je AKC odjavio kao rasu 1959. Bili su na granici izumiranja, dok ih danas ima oko 30.000 u svijetu i važe za nacionalno blago Meksika. AKC ih je 2011. godine vratio kao rasu i trenutno se ubrajaju među popularnije i skuplje štence. Cijena šteneta se kreće od 2.000 do 2.500 dolara.

Postoje potpuno bezdlaki primjerci, kao i oni koji imaju malo dlake na vrhu repa i glave. Imaju naborano čelo, glava i vilica su im izdužene, oči mogu da variraju od žute do crne boje, a uši su uspravne. Visina mužjaka se kreće od 51 do 76 cm, a težina od 11 do 27 kg, dok su ženke nešto niže i lakše. Ima ih u raznim bojama poput crne, tigraste, tamnobraon, bronzane i bakarno bijele. Spokojni su, mirni, radosni, oprezni, uravnoteženi, nepovjerljivi prema strancima.

Naročito su popularni među djecom zahvaljujući Danteu, ksolo junaku iz Dizni/Piksar animiranog filma “Koko” (2017.). Takođe, meksički fudbalski klub Tihuana Ksoloitzuintles de Kaliente ima ovu rasu kao maskotu.