Major Jezdimir Dangić je rođen 4. maja 1897. godine u Bratuncu, u svešteničkoj porodici.

Kao đak, bio je pripadnik ‘‘Mlade Bosne‘, zbog čega je u vrijeme sarajevskog atentata uhapšen. Tako je Prvi svjetski rat proveo u tamnici.

Poslije rata Dangić završava pravo u Beogradu i zapošljava se u žandarmeriji. U aktivnu službu je preveden 1928, u činu konjičkog poručnika. Aprila 1941, kao komandir Dvorske žandarmerijske čete, pratio je kralja Petra do Nikšića. Na ponudu da uđe u avion, rekao je: ‘‘Jedan Srbin ne bi smio da napusti svoju zemlju u nevolji’‘.

Ubrzo potom, Dangić prihvata službu u Komesarskoj upravi Milana Aćimovića. Bio je komandir jedne žandarmerijske jedinice na Drini do 16. avgusta 1941. Toga dana, pukovnik Draža Mihailović imenuje Dangića komandantom svih vojno-četničkih jedinica u Istočnoj Bosni. Dangić prelazi Drinu i u kratkom roku organizuje vojsku koja je, prema njemačkim izvorima, brojala 20.000 dobro uvježbanih ljudi. Za nekoliko mjeseci Dangić je oslobodio Istočnu Bosnu i zaustavio hrvatsko-muslimanski genocid nad Srbima.

Januara 1942, u uvjerenju da je pukovnik Mihailović prešao Drinu, dvije njemačke divizije, ojačane ustašama, pokreću ofanzivu na slobodnu teritoriju. Dangić pokušava da zaustavi Nijemce pregovorima, ali bez uspjeha. Ipak, po prolasku ofanzive, četnici su povratili stare pozicije. Znajući da će uslijediti nova ofanziva, Dangić pokreće diplomatsku akciju. Na pregovorima sa Nijemcima i generalom Nedićem u Beogradu, predlaže da Istočna Bosna uđe u sastav Nedićeve Srbije. Nijemci odbijaju prijedlog, spremajući novi pohod.

U noći između 11. i 12. aprila 1942. u Rogačici kod Bajine Bašte, jedna jedinica 714. njemačke divizije na prepad zarobljava majora Dangića. Dangić biva odveden u zarobljenički logor, odakle bježi i priključuje se pokretu otpora u Poljskoj. Na kraju rata, poput mnogih poljskih oficira, i major Dangić pada u ruke Crvene armije. Sovjeti ga isporučuju jugoslovenskim komunistima. Na staljinističkom procesu u Sarajevu 1947. godine, osuđen je na smrt i potom streljan.

Krajem 1941, Draža je, za slučaj svoje pogibije, odredio majora Dangića za jednog od tri svoja nasljednika.

Piše: Miloslav Samardžić