Na današnji dan, 18. juna 1936. godine, umro je veliki ruski pisac Maksim Gorki.

Maksim Gorki boravio je tridesetih godina dvadesetog vijeka u Srbiji i tom prilikom napisao je veoma dirljive osvrte na srpski narod. Pišući iz Vrnjačke Banje prijatelju Alekseju Babočkinu on između ostalog kaže: „…Čini mi se da su Srbi isto toliko Rusi koliko i mi. Sve u nama je toliko slično i toliko isto, da ja nisam sposoban da nađem razliku. Isto toliko su široki kao i mi i isto toliko veliki kao i mi…“

Zbog narušenog zdravlja i potrebe za banjskim liječenjem Gorki dolazi u Srbiju i preko Beograda stiže u Vrnjačku Banju. U korespondenciji slavnog pisca sačuvano je to pismo kojem je svom prijatelju poručio sljedeće riječi:

„Ovo je naša zemlja. Toliko je slična Rusiji da mi izgleda kao da sam sa severa, iz Rusije, prešao u Ukrajinu. Grije me j jug! Na kraju, ovdje su svi ljudi – LjUDI! Istorija ove zemlje koračala je samo za slavom! Ta zemlja je patila, živjela, preživjela i ostala tu, da uvek bude tu! Čini mi se da su Srbi isto toliko Rusi koliko i mi. Sve u nama je toliko slično i toliko isto, da ja nisam sposoban da nađem razliku. Isto toliko su široki kao i mi i isto toliko veliki kao i mi. Sjećam se da je jednom Lenjin rekao da je to jedini narod koji zna da se bori i koji hoće da se bori za svoju slobodu…

Pitaš me kako provodim vrijeme. Ispričaću ti malo neobičnu priču. Ovdje postoji jedna planina, koja se zove Goč. Po ruski, to bi značilo „baraban“. Međutim, ja se ne slažem sa time. Po meni, Goč nije „baraban“, nego više liči na ježa. Ali je toliko privlačan da svako jutro ustajem i idem da ga pogledam. Volim to brdo i mir koji nalazim u njemu.“

Književnik je 1932. godine bio inicijator stvaranja Instituta eksperimentalne medicine jer je želio da dobije odgovor na pitanje da li postoji besmrtnost.

Rodni grad Nižnji Novgorod je preimenovan u Grad Gorki. Njegova djela su ušla u lektire. On je uticao na druge autore ističući da je jedina alternativa zvjerstvu kultura.