Knjiga „Biblioteka u školi novog vijeka“,  izašla je u izdanju Društva bibliotekara Republike Srpske i nadam se da će biti od pomoći u profesionalnom usavršavanju najprije školskim bibliotekarima, a onda i svima onima koje interesuje razvoj školskog bibliotekarstva kroz istoriju, pozitivna iskustva tradicionalnog bibliotekarstva koja se u izvornom obliku ili prilagođena savremenom trenutku primjenjuju i danas, zatim  uloga moderne školske biblioteke u obrazovanju i, naravno, ono što nam je u ovom trenutku prioritet, važnost razvijanja čitalačkih navika u  društvu koje je prezasićeno informacijama i ekranima.

Rekla je za portal Katera autor knjige Danijela Mandić, bibliotekarka u JU Srednjoj školi "28. juni" u Istočnom Novom Sarajevu.

U knjizi, takođe, možete pronaći i neke prijedloge kako dječije vještine i talente, uz pomoć njihovih interesovanja i poznavanja tehnologije možemo staviti u službu učenja, istraživanja i podsticanja čitalaštva, ali i neka zanimljiva zapažanja književnika i onih koji su se bavili istraživanjem čitanja.

Na početku razgovora, Mandić je rekla da, s obzirom na to da je jedan dio knjige baziran na iskustvima u radu sa djecom i aktivnostima koje se realizuju u saradnji sa kolegama iz JU Srednje škole „28. juni“, kao i istraživanju mišljenja učenika koji se obrazuju za zanimanja modernog doba o knjizi i čitanju, može reći da je taj dio knjige „sam sebe "ispisao“. 

- Mišljenja sam da je važno da i na ovaj način zabilježimo šta je svakoj biblioteci potrebno kako bi svoju vaspitnu, obrazovnu i kulturnu ulogu ostvarila na najbolji mogući način, a, između ostalog, tu su i stručnost i želja  bibliotekara da profesionalno napreduje, da kreira prostor koji odiše toplinom, i, iznad svega, da je spreman da neprestano istražuje i nabavlja aktuelne naslove koje će učenici i njihovi profesori poželjeti da pročitaju ili će ih koristiti za sticanje znanja. Sve to zajedno je siguran put do čitalaca i korisnika usluga biblioteka koje se danas razlikuju od usluga koje su školski bibliotekari pružali u prošlosti – rekla je ona.

Foto: Ustupljena fotografija

Priznaje, istraživanje čitanja i čitalačkih navika za nju je bilo dragocjeno i ponudilo joj je znanja na osnovu kojih je moguće osvježiti postojeće i pokrenuti neke nove aktivnosti u školskoj biblioteci.

Govoreći o knjizi, Mandić je rekla da se nada da će ova knjiga biti doprinos stručnoj literaturi posvećenoj školskom bibliotekarstvu, da će dati neke nove ideje bibliotekarima, ali i da će biti od koristi roditeljima i svima onima koji vaspitavaju buduće čitaoce.

- Važno je naglasiti, a u knjizi imate primjere za to, da se kroz čitanje razvija empatija, kreativnost, da bez mašte nema izuma, savremenih dostignuća. Nekako nam je u vrijeme užurbanosti najmanje prostora ostalo za knjigu, a ona je istinski bijeg od stresa, nerazumijevanja, bijeg u neke ljepše svijetove i put ka važnim životnim lekcijama i vrijednostima koje smo, čini mi se, lako odbacili kao teret u igranci i trci za novcem i komforom, a pitanje je ima li išta vrednije od zajedničkih trenutaka sa porodicom, sa djecom koji se mogu provoditi u zajedničkom čitanju – iskrena je naša sagovornica.

Knjiga i znanje na mreži pružaju beskrajne mogućnosti, nastavlja, ali treba znati kako ih pametno staviti u službu ličnog rasta i razumijevanja sebe i svijeta u kojem živimo.

- U Poslanici Korinćanima stoji: „Sve nam je dato, ali nam nije sve na korist“. Moramo generacije koje dolaze naučiti da čitaju iz ljubavi, da uče iz nasušne potrebe za znanjem i osposobiti ih da bezbjedno plove okeanom informacija, da ne dozvole da ih talasi sami nose, već da upravljaju kormilom kako ne bi postali brodolomnici koji su potonuli pod težinom  informacija koje nemaju vrijednost – istakla je ona.

Za našu sagovornicu, savremena školska biblioteka je srce škole, okupljalište, mjesto koje ima najaktuelnije naslove iz književnosti i nauke, istraživački centar, mjesto gdje se stvaraju i množe ideje, stapaju štampana knjiga i moderne tehnologije, mjesto gdje se otkrivaju i njeguju talenti, mjesto na kojem se pronalaze materijali za kvalitetnu nastavu, mjesto razumijevanja i međusobnog uvažavanja, mjesto odakle se najbolje predstavlja škola i mjesto na kojem je bibliotekar  spreman da uči od svojih korisnika i mnogo toga još.

Ova bibliotekarka se susreće sa učenicima koji čitaju svakodnevno, na odmorima, u pauzama, ali, priznaje, i sa onima koji ne čitaju.

- Imamo formirane čitaoce, istraživače, one koji čitaju samo lektiru, i one koji ne čitaju, a na nama je da strpljivo, nenametljivo, uz uvažavanje njihovih interesovanja, osmislimo kako da dopremo do njih i probudimo i njegujemo ljubav prema knjizi. Ljubav prema knjizi ne ide kroz nametanje i pritisak, već kroz pažljivo osmišljene aktivnosti i programe putem kojih će djeca i mladi knjigu, kroz nešto što je njima blisko i važno, doživjeti kao neizostavan dio života. Možda je to danas teže kada mreže nude sve kraće tekstove i mnogo fotografija i kada se teško stiže do kraja bilo kakvog članka, ali nije nemoguće – dodala je Mandić.

Prema njenim riječima, djeca čitaju onoliko koliko čitaju njihovi roditelji, prijatelji, onoliko koliko im se kupuju knjige i koliko su njima okruženi.

- Važan faktor su posjete Sajmu knjiga, podrška školske i lokalne zajednice radu biblioteka, a u našoj zajednici vrijedna je pomena i Dječija biblioteka, rezultate čijeg rada školski bibliotekari  u Istočnom Sarajevu mogu da osjete – istakla je ona.

Foto: Ustupljena fotografija

Na pitanje da li je u našem društvu dovoljno razvijena svijest o tome da je čitanje izuzetno važno i da su knjige izvor svih životnih mudrosti, Mandić je ispričala jednu priču.

- Jedno istraživanje koje se osamdesetih godina bavilo uticajem sredstava masovne komunikacije na knjigu i čitanje pokazalo da je pod njihovim uticajem intenzitet čitanja opao samo kod stanovništva koje malo čita i koje se odlikuje niskim nivoom obrazovanja i kulture. Oni koje je odlikovao visok stepen obrazovanja i kulture mogli su da konzumiraju i jedno i drugo, ali su primat uvijek davali štampi. I tu leži i odgovor na ovo pitanje. Živimo u vremenu tehnologije i treba da na pametan način koristimo ono što ona može da ponudi, ali i da smo u svakom trenutku svjesni koliko su važne vrijednosti koje dobijamo kroz kulturu knjige.

Jednu aktivnost u školi u kojoj je bibliotekarka, nazvali su „Vidi se, kad čitaš...“ i to je zaista tako i u svijetu djece i mladih, ali i odraslih.

Za kraj razgovora, naša sagovornica je zahvalila recenzentima prof. dr Radoslavki Sudarušić i prof. dr Bojani Lasici i naglasila da je vizuelni izgled knjige kreirala njena koleginica, profesorica Mileva Mirović Tanić, koja je, ističe, primjer profesionalnog perfekcionizma  i posvećenosti.