Marijana Dragičević iz Pala, svojevremeno najbolji student Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u generaciji 2012/13. sa prosjekom 9,9 nakon osnovnih studija, a kasnije i prosjekom 10 nakon master studija, danas u razgovoru za portal Katera kaže da je zadovoljna stečenim znanjem i iskustvom na ovom fakultetu.

Dragičevićeva je već nekoliko godina dio tima jedne softverske kompanije iz Banjaluke na poziciji programera, a od marta 2019. godine radi i kao asistent na katedri za računarske nauke Filozofskog fakulteta u Palama.

Tokom svog školovanja Marijana je više puta nagrađivana na raznim školskim, opštinskim i regionalnim takmičenjima iz matematike, fizike, engleskog i srpskog jezika. Nosilac je Vukove diplome, Plakete Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a dobila je i Zahvalnicu Grada Istočno Sarajevo za izuzetan uspjeh tokom studija. Tokom prvog i drugog ciklusa studija imala je prestižnu stipendiju Fonda „Dr Milan Jelić“ za ostvaren prosjek ocjena.

Trenutno je na doktorskim studijama na Fakultetu organizacionih nauka (FON) Univerziteta u Beogradu, na modulu Informacioni sistemi.

Šta Vas je to privuklo, da po završetku gimnazije upišete studije matematike i računarstva?

Marijana Dragičević: Još od osnovne škole, moji omiljeni predmeti su bili matematika i hemija, a, eto, sada sam u nekoj trećoj oblasti – oblasti računarstva. Matematika, hemija, računarstvo, sve su to povezane oblasti. Isti je način razmišljanja u svim tim oblastima. Tokom osnovne i srednje škole, najviše sam voljela matematiku i hemiju, jer su to za mene bili kreativni predmeti. Oba predmeta sam podjednako voljela. Kada sam završila gimnaziju, trebala sam da se opredijelim za jedno i izabrala sam matematiku. E, sada, zašto matematiku, a ne hemiju.

Na taj izbor je najviše uticala daljina fakulteta. Matematiku sam mogla studirati na Palama gdje sam i živjela, a hemiju tek u nekom daljem gradu. Upisala sam studije matematike i računarstva na Palama i to, prvenstveno zbog ljubavi prema matematici, a činilo mi se i još zanimljivijim u kombinaciji sa računarstvom. U toku studija sam zavoljela i programiranje. Nakon završetka studija, opredijelila sam se za računarstvo. Upisala sam master studije na katedri za računarske nauke. Trenutno sam student doktorskih studija na FON-u u Beogradu na modulu Informacioni sistemi.

Sa dodjele diplome/foto: Privatna arhiva

Zašto računarstvo, a ne matematika?

Marijana Dragičević: Na fakultetu sam učila računarstvo kakvo nisam ranije poznavala. Na fakultetu je bio moj prvi susret sa programiranjem. Sada je to drugačije pa se u srednjoj školi, čak i u osnovnoj školi rade osnove programiranja, tako da današnje generacije već i ranije mogu da steknu utisak šta je to, da li to vole i da li će se time baviti u budućnosti. Kod mene je to bilo drugačije. Dok sam ja išla u osnovnu i srednju školu, programiranje nije bilo toliko popularno i nije se učilo u školi. Fakultet sam upisala zbog matematike. Tek na fakultetu sam zavoljela programiranje i odlučila da ću se baviti programiranjem. Ja matematiku i dalje volim. Za samo programiranje je bitna matematika i logički način razmišljanja, matematički način razlaganja i rješavanja problema. Programiranje je kreativno kao i matematika. Ali, programiranje mi je dinamičnije, stalno se uče i primjenjuju nove stvari. Zato sam izabrala računarstvo.

Šta to sve čeka studente na katedri za matematiku i računarstvo u Palama?

Marijana Dragičević: Matematika i računarstvo je odlična kombinacija. Ove dvije oblasti su povezane i dopunjuju se. Ovaj smjer priprema studente za zanimanja iz obje oblasti, i iz oblasti matematike i iz oblasti računarstva. Možda je čak ovaj smjer i idealan za one koji se žele baviti programiranjem u oblasti DataScience-a zbog velikog predznanja iz matematike. Matematika se uči na mnogo višem i apstraktnijem nivou nego u srednjoj školi. Da je lako, nije, ali, ako nešto volite, onda stalno želite da učite više i da znate više.

Koliko ste Vi zadovoljni stečenim znanjem i iskustvom na tom studiju i koliko je bilo teško ostvariti prosjek od 9,9?

Marijana Dragičević: Opet bih ponovila da fakultet nije lak. Zahtijeva mnogo truda i učenja. Ja volim da budem okružena knjigama, volim matematiku, na fakultetu sam zavoljela i programiranje. Sve je to spoj stvari koje volim, pa samim tim i volim da učim i usavršavam se u tim oblastima. Prvi ciklus studija sam završila prosjekom 9,9 kao student generacije. Kada sam upisivala studije, nije mi bio cilj visok prosjek, nego sticanje znanja potrebnog za rad u struci. Trud i rad su se isplatili u svakom smislu, pa su kao nagrada došle i dobre ocjene i priznanja, kao što su Zahvalnica Grada Istočno Srajevo za izuzetan uspjeh tokom studija, Plaketa Univerziteta za izuzetan uspjeh tokom studija, kao i stipendija Fonda „dr Milan Jelić“, a odmah i nakon što sam završila fakultet sam dobila posao u struci. Drugi ciklu studija sam završila prosjekom 10. Sada sam student doktorskih studija, samo na drugom fakulttetu , Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu.

Kako je izgledao period nakon odlaska u Banjaluku i prilagođavanja na prvom radnom mjestu nakon studija?

Marijana Dragičević: Po završatku fakulteta, zaposlila sam se u „IT“ kompaniji u Banjaluci. Sigurno da je izazov doći u novi grad u kome ne poznajate nikoga, ali sam se ja relativno brzo navikla na novo okruženje. Posao mi je donio mnogo novih znanja i iskustava. Prije dvije godine sam izabrana u zvanje asistenta na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu na katedri za računarske nauke. Međutim, ostala sam jednim dijelom vezana i za posao u kompaniji u Banjaluci. Trenutno kroz posao u toj kompaniji uspijevam da usavršavam svoje praktično znanje, kombinujem ga i dopunjavam u kontekstu naučnog istraživanja kroz doktorske studije i trudim se da kroz posao na fakultetu svoja znanja i iskustva prenesem mlađim generacijama.

Foto: Privatna arhiva

Koju oblast ste istraživali tokom master studija i koliko ste znanje i iskustvo stekli tokom tog ciklusa studija?

Marijana Dragičević: Moj master rad je iz oblasti poslovne inteligencije, a odnosi se na predviđanje potrošnje električne energije. U tom radu sam iskombinovala znanje koje sam stekla u kompaniji u kojoj radim i znanje koje sam stekla tokom master studija, jer, praktični dio je u vezi sa projektom koji sam radila u softverskoj kompaniji nadovezan je na jednu novu oblast koju sam proučavala tokom master studija. Mislim da je ovo je posao u kome se prvenstveno cijeni znanje, pa tek onda diploma. Drago mi je da je tako. Ja sam i u toku prvog i u toku drugog ciklusa studija stekla određeno znanje koje sam primjenjivala i dopunjavala na poslu. To i jeste cilj, da se tokom studija upoznate sa raznim oblastima i steknete uvodno znanje koje će vam pomoći da se opredijelite i usmjerite na specifične oblasti. Tokom posla naravno da usavršavate to znanje.

Kakve su Vam ambicije na poslovnom planu i koji je Vaš krajnji cilj u budućnosti?

Marijana Dragičević: Voljela bih da moj posao u segmentima ili bar kratkotrajno bude vezan za inostranstvo, prvenstveno iz razloga što bih voljela da radim sa nekim naprednijim i modernijim tehnologijama. Takođe, prilike za naučno istraživački rad su na većem nivou u inostranstvu nego kod nas. Ono što je sigurno jeste da u inostranstvu ima i više mogućnosti i više prilika za ovaj posao.

Trenutno je moj posao vezan za predavanja na fakultetu, razvoj „web“ aplikacija i istraživanje iz oblasti „Data Science”-a. Planovi su mi da nastavim da se usavršavam u oblastima i tehnologijama u kojima sam trenutno. Pojam programiranje obuhvata razne tehnologije, oblasti, metodologije, ali nemoguće je biti dobar i jednako uspješan u svim oblastima. Ja sam se već opredijelila za oblasti i tehnologije koje su meni najzanimljivije i sa kojima sam do sad radila.

Cilj mi je da nastavim usavršavanje u tim oblastima i tehnologijama. A, gdje? Pa, to mi i nije toliko bitno. Uvijek težim da budem u okruženju gdje mogu da usavršim trenutno i steknem novo znanje, tako će i moj posao uvijek biti vezan za firmu i mjesto koje će mi omogućiti da se razvijam i usavršavam profesionalno.

Koliko ste zadovoljni stanjem na polju Vaše struke, kada je u pitanju bh. tržište i da li biste voljeli jednog dana otići van zemlje, tamo gdje je ovaj posao znatno plaćeniji?

Marijana Dragičević: Ovo je posao koji zahtijeva konstantan rad i usavršavanje. Jednim dijelom je to moguće i u našoj državi, a sigurno da postoji još više mogućnosti i prilika u inostranstvu. Takođe, za pojedine oblasti postoje prilike za „rad od kuće“ (remote). Tako da, postoji mnogo mogućnosti i kod nas i u inostranstvu. Trenutno, nemam jasno definisane planove po pitanju odlaska u inostranstvo. Pratim putanju poslovnog uspjeha, a gdje će se ona nastaviti, da li kod nas ili u inostranstvu, još uvijek ne znam. Uvijek sam bila ambiciozna i težim da stalno idem naprijed po pitanju znanja i ličnog uspjeha, tako da je nevažno gdje će to biti.

Biografija:

Marijana Dragičević je rođena 1994. godine u Palama, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju. Osnovne studije sa generacijom 2012/13. završila je 2016. godine sa prosjekom 9,9 kao student generacije Filozofskog fakulteta Pale, dok je na istoj katedri završila i master studije na smjeru Informatika. Doktorske studije upisala je 2020. godine na beogradskom FON-u, na modulu Informacioni sistemi.

Više puta nagrađivana tokom osnovne i srednje škole na školskim, opštinskim i regionalnim takmičenjima iz matematike, fizike, engleskog i srpskog jezika.

Objavila je i naučni rad sa profesorom Dragoljubom Krnetom pod naslovom Business Intelligence in Power Distribution System, AIIT (Applied Internet and Information Technologies).

Pripremio i razgovarao: Miljan Rašević