Prije nekoliko dana Ministartvo trgovine i turizma izašlo je sa idejom o davanju vaučera na iznos od 100 KM svim punoljetnim građanima Republike Srpske koje bi oni mogli da utroše u domaćim turističkim centrima. Neki predstavnici sedme sile pitali su me da takvu odluku prokometarišem.

Moj odgovor u suštini bio je pozitivan. Drago mi je da je virus korona potaknuo Ministarstvo da razmišlja u tom pravcu. Onda je uslijedilo ono „ALI“...

Prvo „ALI“ vezano je za jednokratnost takve mjere u režiji našeg Ministarstva. Podsticanje građana da troše domaće turističke usluge nije naš izum. To je praksa koju su koristile i druge zemlje, posebno zemlje u razvoju sa mješovitim privrednim sistemom, još prije 40-50 godina. Možda je najpoznatiji takav primjer Turska. Turska je još 1950-ih načinila strategiju razvoja turizma koja se u početnim fazama zasnivala upravo na podsticanju građana ove zemlje da koriste usluge njihovog  turističkog sektora, koji je tada bio u nastajanju. Iako postoje mišljenja da bi se ovaj sektor možda i brže razvijao da je od početka prepušten privatnoj inicijativi, nesporno je da je Turska izrasla u globalnu turističku silu.

I tu dolazimo do tog prvog „ALI“. Turska je donijela odluku da joj je turizam jedna od strateških privrednih grana, pa su uložili ogromna sredstva da izgrade ponudu. Naše Ministarstvo reaguje tek kao posljedica virusa korone. Dakle, nedostaje starteški pristup. Ovo djeluje prije kao mjera za spasavanje turističkog sektora u kratkom roku, nego kao ozbiljan preokret u pristupu, pa kao što se ove godine uvodi takva mjera, dogodine može (i vjerovatno će) biti ukinuta.

Drugo „ALI“ vezano je za kapacitete države. Ako se informacija o namjeri OC „Jahorina“ da se zaduži za 99 miliona KM stavi u kontekst pozicije države u razvoju turističkg sektora, dobija se još jasnija slika da planskog ili bar racionalnog pristupa razvoju turizma kod nas nema. OC „Jahorina“ nikada neće moći da otplati toliki kredit i ako ga uzme brzo će završiti u stečaju, što ne znači po automatizmu da svi projekti koji se namjeravaju finansirati tim sredstvima nemaju svoju ekonomsku opravdanost. Problem je u tome što je skoro nemoguće povezati koristi i troškove u slučaju ovakvih investicija, pri čemu je problem širi čak i od fenomena „slobodnih jahača“. Ekonomske koristi od postojanja turističke infrastrukture ubiraju razni segmenti ekonomije (privatnici kroz smještaj turista, radnici koji će biti zaposleni, država kroz oporezivanje rada i potrošnje itd.), dok bi trošak pao na jedan privredni subjekt. Dakle, jedino racionalno rješenje je da sama država preuzme finansiranje ozbiljnih infrastrukturnih turističkih  projekata i da to ne čini očekujući da će direktno vratiti investiciju.

I tu dolazimo do pitanja kapacitete države da to čini. Ministarsvo trgovine i turizma ima godišnji budžet od oko 5 miliona KM! Dakle, njihovi kapaciteti da bilo šta čine su praktično nepostojeći, a upravo bi u tom Ministarstvu morali da sjede najkompetentniji ljudi u donošenju takvih odluka, i da raspolažu sredstvima i da ih realizuju.

Treće „ALI“ tiče se efikasnosti upravo ove mjere. Uopšteno govoreći, ako mi neko pokloni vaučer na 100 KM za korištenje turističkih usluga, ja ću za njega kupiti porciju ćevapa sa lukom i pustiti ugostitelja da to knjiži kako želi. Besplatno sam dobio fiksan iznos i zašto bih se brinuo kako će biti potrošen?

Dakle, radi se o mjeri vrlo zgodnoj za bilo kakve mahinacije. Zbog toga bi, prema mom mišljenju, mnogo efikasnija mjera bilo oslobađanje od plaćanja PDV-a na turističke usluge, što je mjera koju turistički radnici traže već decenijama. Na kraju prihodi od turizma se u platnom bilansu  knjiže kao izvoz usluga, a izvoz je osloboljen PDV-a, pa zašto ne bi bile i turističke usluge!? Tako dolazimo u paradoksalnu situaciju da država turističkim radnicima nudi mrvice od onoga što im uzme i što bi bilo normalno da im da. A oslobađanje od plaćanja PDV-a bila bi i znatno efikasnija mjera jer bi oslobađanje/podsticaj rastao sa potrošnjom, a ja ne bih imao motiv da ćevape plaćam vaučerom od  100 KM.

E, kad bi pored oslobađanja od plaćanja PDV-a država još subvencionisala kredite za potrošnju domaćih turističkih usluga (još jedna mjera koju su koristili Turci) onda bi sve to djelovalo ozbiljno. Ovako je dobro ali...