Planinar vlaseničkog Planinarsko-ekološkog društva „Acer“ Milena Pavlović krenula je kao dio član međunarodne ekspedicije u osvajanje Island pika, jednog od najzahtjevnijih vrhova Himalaja na 6.189 metara nadmorske visine.

Šestočlanu međunarodnu ekspediciju, koju organizuje „Extreme Summit Team“ iz Beograda, predvodi Dragan Jaćimović, a uspon bi trebalo da traje 21 ili 22 dana, u zavisnosti od vremena, dok će završni uspon biti 14. dan.

Pavlovićeva ističe da najveći problem tokom uspona predstavlja visinska bolest.

- Koliko god da je sportista spreman, ne zna se kako će njegov organizam nositi sa visinskom bolešću, jer već poslije 5.000 metara mi raspolažemo sa nekih 30 odsto kiseonika. Ukoliko vođa tima ustanovi da član ima ozbiljih problema koje ne može riješiti, prekida sa ekspedicijom i spuštaju ga na niže visine kako ne bi imao problem sa edemom mozga ili pluća. Ja se nadam da će svaki član naše ekipe uspjeti u svom naumu i da ćemo na Island piku istaći zastave naših društava - priča odvažna planinarka iz Vlasenice.

Ističe da su pripreme za ovaj poduhvat trajale više od dvije i po godine.

- Za planinara je najvažnije da, koliko god da je fizički spremna, bude psihički stabilna osoba. Pripreme su tražile mnogo odricanja, svaki vikend na planini. Svakog petka, nakon posla, kretala sam na planinu, a vraćala se baš na vrijeme da u ponedjeljak stignem na posao. To je podrazumijevalo penjanje i u ljetnjim i u zimskim uslovima. U ljetnjim uslovima – penjanje na stijenama, a u zimskim po ledenjacima, u navezama, jer mi, na kraju krajeva, u ekspediciji hodamo u navezi i zavisni smo jedni od drugih  -objašnjava ona.

Osim borbe sa manjkom kiseonika, tokom uspona svaki planinar na leđima nosi i teret od tridesetak kilograma.

Programer po struci, Milena Pavlović navodi da je sa vlaseničkim planinarima počela da hoda 2015. godine, iz nužde, a da joj je planinarstvo postalo ljubav i da sada „Acer“ smatra svojom porodicom. U proteklih osam godina, uz njihovu podršku, osvojila je brojne značajne vrhove.

- Kada sam krenula na svoj prvi ozbiljniji pohod na Mon Blan, moja planinarska porodica organizovala je sastanak na koji su svi donijeli opremu koju imaju, odabrali su ono najbolje i najpotrebnije i spakovali me. Tako je bilo i ovog puta – priča ona.

Foto: Ustupljene fotografije