Kraj maja i juna, kad su normalne i berićetne godine, mjeseci su gljiva na području opštine Rogatica. To je vrijeme kada su šume pune berača, onih pravih iskusnih, ali i početnika željnih zarade sa „lake“ strane. Tu su negdje iza žbuna i otkupljivači, a ima i nakupaca.

Tako je i ove godine. Sezonu su jedva dočekali i berači i otkupljivči. I što je zanimljivo i jedni i drugi trljaju ruke. Berači će popraviti svoje finansije nakon duge i „suve“ zime, kao i otkupljivači otkupom što više i što raznovrsnijih jestivih gljiva.

Miloš Kušić sa Borika, završio je prvi razred Srednjoškolskom centru „27. januar“ u Rogatici i jedva je dočekao da se otisne u šume i šumarke rodnih Borika i okoline da bi ubrao koju gljivu i zaradio malo para za ljetni raspust.

Odmah poslije jutarnjeg buđenja otišao je u šume Dumaševina kao obronaka Sjemeća na sjeverozapadnoj strani i za nepunih osam časova jednog dana ubrao je preko 80 kilograma svježeg vrgnja i nešto lisičarke.

Po unaprijed postignutom dogovoru, gljive je otkupio Zoran Lugonja iz „Šuma ploda“ iz Rogatice, i primopredaja je ubrzo uslijedila. Otkupljivač je dobio kvalitetnu robu, a berač gotovu lovu po cijenama od četiri marke za kilogram prve klase, dvije marke za drugu klasu i treću, koje je kako rekoše i berač i otkupljivač, bilo najmanje, po skromnih jednu marku za kilogram svježe ubranog vrgnja.

Mlađani Miloš Kušić samo je jadan od brojnih Rogatičana i Rogatičanki, mladih ali, i u poznijim godinama, koji su se ovih dana mogli sresti u šumama diljam opštine. Niko se nije vratio, reče otkupljivač Lugonja, praznih ruku. Donosili su korpe i cekere pune vrgnja, a sve je više i lisičarke, koja je na boljoj cijeni od vrgnja, i ide od 8 do 10 maraka za kilogram predate sirove gljive.

Kad prođe sezona berbe vrgnja i lisičarke, pričaju berači gljiva, dolazi na berbu sunčanica i posebno blagva kao jedna od najukusnijih i najbolje probavljivih jestivih gljiva, koja se čak može konzumirati i sirova, a pogodna je za sušenje i za kiseljenje.