Fudbalski klub “Slavija” iz Istočnog Sarajeva rastao je i stasavao zajedno sa svojim gradom. Tokom svog postojanja izgradio je bogatu istoriju igrajući Premijer Ligu i evropske utakmice.

Najveći uspjeh kluba u posljeratnoj istoriji je drugo mjesto i osvajanje Kupa BiH u sezoni 2008/2009, te igranje u Intertoto kupu. Posljednjih nekoliko godina, klub igra u Prvoj ligi Republike i trenutno zauzimaju treće mjesto na tabeli.

Klub je poznat i po svojoj omladinskoj školi i ulaganju u vlastiti igrački kadar, a sve omladinske selekcije takmiče se u omladinskim ligama BiH.

Da bi se Istočno Sarajevo ponosilo premijerligašem potrebno je mnogo truda i podrške cijele lokalne zajednice.

„Slavija“ nije iznjedrila samo dobre igrače, a dokaz tome je „Katerin“ sagovornik trener Milan Miovčić. 

Trener Milan Miovčić je među “sokolovima” velikih 17 godina i sjeća se svih razdoblja ovoga kluba. Nije uvijek bilo lako, a u razgovoru za naš portal otkrio je kakva je današnja situaciju u klubu i kako je trenirati sa omladnicima. 

Za početak, koju selekciju vodite i koliko imate dječaka trenutno ?

Trenutno sam trener u Omladinskoj akademiji “Slavije”. To je pionirska selekcija i broji 16 dječaka. Iako sam, tokom  duge istorije ovog kluba, bio trener svim selekcijama.

Koliko je teško trenirati dječake koji su u pubertetu?

Iskreno, meni nije teško. Već tri godine vodim taj uzrast i mogu reći da sam se baš navikao. Naravno, treneri se moraju prilagoditi bilo kakvoj situaciji i to je specifičnost našeg posla. Trener prije svega mora biti pedagog, psiholog i što je najvažnije roditelj na terenu. Naveo bih i koliko je važno imati pravilan i iskren pristup prema djeci a svako dijete je drugačije.

Kako rješavate dječije probleme?

Pa, današnja djeca su mnogo osjetljiva i treba biti jako oprezan. Lošom  kritikom ne možemo uvijek sve riješiti, ponekad je potrebno i pohvaliti. Djecu kritikujem, a onda hvalim, i tako u krug. Način takvog rada do sada mi je donosio rezultate. 

Kakve uslove dječaci imaju u FK “Slavija” ?

Prije svega dječaci igraju dvije lige, te im to omugućava veliki broj utakmica. U odnosu na druge klubove imamo najveći broj treninga, a prati nas jedino FK “Famos” iz Vojkovića. Ono što nam svakako dosta pomaže u našem radu jeste i teren sa vještačkom travom, koji je nedavno napravljen.

Navedite nam neki od problema s kojim se susrećete, kako u klubu, tako i u organizaciji utakmica ?

Neophodno je imati dobre uslove za rad. Nažalost, klubovi u našem gradu ne mogu se pohvaliti odličnim uslovima. Jedan od problema koji bih želio da istaknem jeste selekcija. To bi podrazumijevalo da uzimamo djecu sa prostora grada Istočno Sarajevo i na taj način pravimo dobre fudbalere, a ne da nam djeca idu u neke druge gradove. Za mene je selekcija najvažnija.

Kakav je učinak roditelja u sportu i kakav biste im pristup predložili?

I ovo pitanje se tiče selekcije jer bi sport trebalo da bira dijete, a ne roditelj. Danas imamo mnogo slučajeva kada roditelji odlučuju kojim će se sportom baviti njihova djeca, a nemajući u vidu da li djeca zaista to žele.

Sve zavisi od invidualnog pristupa roditelja. Roditelji bi trebalo da prati i osluškuje dijete, a najveći problem se javlja kada se roditelji miješaju u trenerski posao. Važno je nagraditi trud djeteta, a ne rezultat utakmice. Rano uključivanje u sport neće donijeti najbolje rezultate, a kod djece je najbolje razvijati motoričke sposobnosti kroz univerzalne sportove ili igrice, uz praćenje senzitivne faze razvoja motoričkih sposobnosti kod djece. 

Kako se u klubu borite sa finansijskim problemima?

Fudbalski klubovi kao što su “ Slavija” i “Famos” se isključivo finansiraju preko budžeta opštine, uz minimalnu pomoć sponzora. Kao najpopularniji sport u svijeti, smatram da bi čitavo Istočno Sarajevo trebalo da podržava sport. Vidimo koliko se grad iz dana u dan gradi, pa bi bilo nužno i da privatni sektori prate razvoj klubova. Samo zgrade  ne čine grad, neko i razvijen sport i kultura. Ali, bez pomoći privatnog sektora, ne možemo biti premijerligaši.

Šta Premijer liga nosi sa sobom ?

Mnogi dječaci iz omladinskog pogona žele da treniraju u timu koji se takmiči u najvećoj ligi naše države, tako da je jednostavno, ukoliko bi “Slavija” bila premijerligaš , omladinski pogon bi imao više dječaka. U suprotnom naša djeca žele da idu u “Želju” ili “Sarajevo”.

Mogu li mladi sposrtisti iz Istočnog Sarajeva sanjati o profesionalnoj karijeri i nadati se kako će jedan dan zarađivati za život od sporta?

Definitivno je moguće, imamo dosta uspješnih fudbalera kojima je primarni posao fudbal. Naravno da bi takvih uspjeha bilo još više kada bi klubovi imali veće finansije.

Kakvi su uslovi u klubu za Vas kao trenera?

Garantujem da je svaki trener ovdje isključivo iz ljubavi, pa tako i ja. Treneri plaćaju sami sebi licence koje su neophodne za trenerski rad, ali s obzirom na to da imamo i moramo imati još jedan posao, nije teško. Ljubav prema sportu je glavni pokretač i s njom rješavamo sve probleme.

Kako biste prokomentarisali generalno sport u Istočnom Sarajevu?

Nevešću jedan primjer kada su košarkaši “Slavije” igrali za ulazak u Premijer ligu, mislim da nije bilo ljepšeg osjećaja vidjeti onako punu dvoranu. Treba da se vodimo takvim primjerima i da Istočno Sarajevo izgradimo kao jedan sportski grad, koji će biti asocijacija baš na sport. „Slavija“ bi trebalo da bude glavni interes Republike Srpske.

Za Kateru je govorio i petnaestogodišnji fudbaler Đorđe Timotija koji je rekao da bi želio da FK “Slavija” bude dio elitnog ranga Republike Srpske. 

- Smatram da se radom, trudom i zalaganjem mogu postići rezultati. Stvarno se nadam i priželjkujem da jednog dana postanem profesionalni fudbaler - rekao je Timotija.