Miroslav Lalović iz Trnova profesor je Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Osim toga, veliki je ljubitelj pasa i posjeduje malu odgajivačnicu šarplaninaca. Kako kaže, ljubav prema ovim životinjama datira iz najranijeg perioda njegovog života, iz daleke 1966. godine.

-Naime, moji ujaci su bili strastveni lovci i uvijek su imali po nekoliko rasnih lovačkih pasa. Pošto sam sa roditeljima često odlazio kod njih u posjete, a stanovali smo svi u Kalinoviku, tako je i moje djetinjstvo bilo vezano za pse. Ja sam ih tada, dolazeći kod ujaka, hranio i njegovao- kaže Miroslav.

U to vrijeme, u Kalinoviku, rodnom mjestu Lalovića, većina  seoskog stanovništva bavila se ovčarstvom, pa su uz brojna stada ovaca, često išli i ovčarski psi. Oni su ga, kako kaže, impresionirali svojim pojavom, veličinom i hrabrošću, jer su uvijek bili spremni da izađu ispred stada kada bi im se neko nepoznat približavao i zaštite ga.

-To su tada bili psi u tipu šarplaninca i tornjaka. Nešto kasnije, početkom 80-ih godina imao sam priliku da se u krugu kasarne bivše JNA u Kalinoviku susretnem sa čistokrvnim šarplanincima. Oni su bili službeni psi koji su se „školovali“ u tzv. COP-u (Centar za obuku pasa) u Nišu. Četiri takva, rasna psa šarplaninca, su se nalazila i u garnizonu u Kalinoviku gdje su služili kao čuvarski psi. Zahvaljujući utisku koji su ostavili tada na mene ja sam poželio da jednog dana budem vlasnik jednog takvog prelijepog i moćnog psa – šarplaninca- prisjeća se Lalović.

O kinologiji, kao ozbiljnoj i obimnoj nauci o uzgoju rasnih pasa, koja se bazira na poznavanju genetskih vrijednosti različitih rasa pasa i primjeni zootehničkih metoda u njihovom uzgoju, Lalović je postepeno učio. To upoznavanje sa opštom kinologijom u početku je išlo kroz članke iz novina, časopisa, knjiga, a kasnije je počeo da posjećuje izložbe pasa širom bivše Jugoslavije.

-Moje „informisanje“ i spoznaja svega što se tiče rasnih pasa, ozbiljnije i u kontinuitetu, traje više od 40 godina. U mojim ranim ‘kinološkim počecima’, koji su bili više nekog opšteg tipa, želja mi je bila da se što više informišem o psima, i da, kada se za to ukaže prilika, polažem ispit za kinološkog sudiju- ističe Miroslav Lalović.

Nakon odsluženja vojnog roka Lalović upisuje Poljoprivredni fakultet u Sarajevu, Odsjek za stočarstvo. Istovremeno postaje član Kinološkog saveza BiH (tada se zvao Savez lovačkih organizacija u BiH) i uporedo počinje da stažira za kinološkog sudiju.

-S obzirom na to da sam u to vrijeme bio student, a stanovao sam van svog stalnog mjesta boravka, nisam bio u mogućnosti da posjedujem vlastitog psa. Ali eto, moja velika ljubav prema psima ni tada nije prestajala i rezultovala je kontinuiranim stručnim usavršavanjem- govori Lalović. Posjetio je više stotina izložbi i drugih vidova takmičenja pasa. Postoje izložbe u kojima se psi ocjenjuju i takmiče u izgledu (eksterijeru) , ali i u radnim sposobnostima, u zavisnosti od rasnih predispozicija (takmičenje u radu službenih pasa, goniča, ptičara, jamara itd).

-Ja sam tada posjećivao sve te izložbe, nekada na cijelom području bivše SFR Jugoslavije, kao što se kaže „od Vardara do Triglava“. Sve te izložbe i putovanja, na koja sam u tom periodu išao isključivo kao posmatrač, su mi ostala u veoma lijepom sjećanju. Sve to je umnogome doprinijelo da stalno stičem nova, neprocjenjiva iskustva i obogaćujem svoje znanje o psima- prisjeća se profesor Lalović.

Nakon zaposlenja, stekao je određene uslove da nabavi rasnog psa, i konačno mu se ostvaruje dječački san da ima vlastitog psa – rasnog šarplaninca. Bilo je to žensko štene šarplaninca, porijeklom iz jedne uspješne odgajivačnice iz Srbije.

-Prilikom izbora legla, odmah sam znao da ću se u budućnosti ozbiljno baviti uzgojem rase šarplaninaca, što je podrazumijevalo da ću imati vlastiti uzgoj, vlastita legla, i učestvovati na izložbama i takmičenjima pasa. To je bilo neophodno i podrazumijevalo se, kako bi, u određenom trenutku, mogao procijeniti gdje mi je mjesto u smislu kvaliteta pasa koje uzgajam i putokaza kojim treba dalje da idem. Takođe sam nastavio razmjenjivati iskustva u vezi sa uzgojem pasa sa brojnim odgajivačima- navodi Lalović.

Do sada je iz njegove odgajivačnice izašlo mnogo kvalitetnih pasa koji su ostavili značajan trag u rasi. Ostvarivali su brojne pobjede na izložbama, kako u BiH, tako i u drugim zemljama u okruženju. To je, kako kaže Miroslav, velika satisfakcija za njegovo dugogodišnje bavljenje uzgojem ove rase i dokaz da je u prethodnom periodu išao ispravnim putem u uzgoju šarplaninaca.

-Kinologija je za mene prvenstveno hobi, ali je moj odnos prema uzgoju pasa maksimalno profesionalan. Sva štenad iz moje odgajivačnice nađu svoje kupce, a njih je u proteklih 20 godina bilo mnogo. Ipak, meni je najvažnije da štenad iz našeg uzgoja dođu u prave ruke, kod ozbiljnih i odgovornih vlasnika, koji će im posvetiti adekvatnu pažnju i njegu, da bi kasnije, kada odrastu pokazali svoje pravo lice i svoj puni genetski kapacitet koji su dobili od svojih roditelja. Na taj način se uspješno finišira moj rad i vrši ispravna propaganda i unapređenje rase- dodaje Lalović.

Lalović kaže da je za ovaj ,,posao“ najvažnija je ljubav, velika i beskonačna, kao i u svakom poslu. Potrebno je naravno imati i materijalna sredstava neophodna za pravilnu ishranu, njegu, veterinarsku preventivu (vakcinaciju, čipovanje, eventualno liječenje i sl.), odlazak na izložbe, kao i odgovarajuće smještajne uslove (bokseve, vodu, struju). Naravno, uz sve to je potrebno odgovarajuće znanje da se sve to uveže i ukomponuje u uspješnu i skladnu cjelinu.

Miroslav Lalović je po zvanju vanredni profesor Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu na grupi stočarskih predmeta. Ipak, te obaveze ga ne sprečavaju da se u potpunosti posveti svom hobiju.

Imam obaveze, u smislu nastavnog procesa. Kako stanujem u Trnovu, svakodnevno putujem na relaciji Trnovo-Istočno Sarajevo-Trnovo i to mi predstavlja problem u smislu izdvajanja vremena za putovanje. Međutim, pronađem vremena i za pse. Svakodnevno samo ja hranim svoje pse, njegujem ih: četkam, izvodim u šetnju, odgajam štenad, putujem na izložbe. U nekim trenucima mi u pomoć priteknu članovi porodice (sin i kćerka), kada sam ja fizički odsutan. Ako se zaista nešto želi kvalitetno obaviti, uz veliku ljubav i velika odricanja , uspjesi su mogući.

Trenutno u odgajivačnici Lalović ima 6 pasa. Od toga su 4 velika psa i 2 psa mlađe uzrasti ( 4-6 mjeseci). Što se tiče daljih planova u smislu broja pasa, realni smještajni kapaciteti odjajivačnice su negdje oko 10 velikih pasa.

-Poenta uzgoja i selekcije i nije u pretjerano velikom broju pasa u odgajivačnici, već u njihovom kvalitetu i genetskom potencijalu. Ja smatram da trenutno posjedujem veoma kvalitetne pce, ali ću i dalje nastaviti usavršavati rasne karakteristike i podizati nivo kvaliteta pasa vlastistog uzgoja.To se postiže ciljanim i planskim parenjem mužjaka i ženke. U tom smislu ja planiram jedan broj svojih ženki voditi na parenje kod drugih odgojivača, koji takođe imaju kvalitetne pse, a koji svojim osobinama i kvalitetom odgovaraju kvalitetu mojih ženki. Iz takvih legala uvijek planiram ostaviti po neko štene u odgajivačnici za sebe, radi potencijalnog podizanja kvaliteta pasa- kaže Lalović.

 U ovoj maloj odgajivačnici trenutno se nalazi jednan izuzetno kvalitetan mužjak Leo, koji je star tek nešto više od dvije godine, a koji je već postao šampion BiH u ljepoti. To je izuzetan uspjeh. U narednim parenjima Lea sa nekim ženkama iz odgajivačnice, ali i sa kvalitetnim ženkama drugih odgajivača, nada se Lalović, uspjeće da dobije još nekog kvalitetnog mužjaka koji će naslijediti dobre karakteristike oca, pa ih možda u nekim segmentima i prevazići. To je sljedeći cilj za budućnost. Visok, ali nada se profesor, ipak dostižan.