Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije služio je danas na spomen spaljivanja moštiju Svetog Save svetu službu Božiju u manastiru Svetog Save kod Budve.
U arhipastirskoj besjedi mitropolit Joanikije je rekao da je kao apostol Hristov Sveti Sava preporodio svoje otačastvo i svoj narod Duhom Svetim.
- I svoja duhovna čeda kao plodne masline nasadio u raju Božijem, jer tada srpski narod, iako je i ranije imao i hramova i svetitelja i Božijih ugodnika, dobija novi zamah u svemu. Do tada se kolebao srpski narod između istoka i zapada – kome će se privoljeti carstvu, da li zapadnome ili istočnome, da li vjeri katoličkoj, da li vjeri pravoslavnoj? A od Svetoga Save sve je jasno zato što je on bio toliki autoritet kao podvižnik, Božiji ugodnik, ali i kao veoma obrazovan - podsjetio je mitropolit.
Vladika je naglasio da je Sveti Sava ljepotu hramova, fresaka, ikona, svetih knjiga, ljepotu duše, ljepotu molitve sa Svete Gore ugradio u svoje otačastvo.
Mitropolit Joanikije je podsjetio da je za vrijeme osmanskoga vremena narod čeznuo za slobodom i zbog toga često dizao bune.
Prema njegovim riječima, turska carevina je strepila od srpskoga naroda, od njegovoga jedinstva i naročito od sile pravoslavne vjere i od krsta Hristovoga koji nosi srpski narod, pa su riješili da sažegu mošti Svetoga Save.
On je podsjetio da je to učinio Sinan paša beogradski, koji je pomislio da ako sažegne mošti Svetoga Save svetitelj više neće prebivati u svome narodu i istakao da je iz toga praha moštiju Svetoga Save iznikao najljepši hram koji objedinjuje cijeli srpski narod.
- Tajna, koju ne mogu razumjeti mnogi drugi narodi, jeste da se poslije spaljivanja Savinih moštiju, narod još više vezao za Svetog Savu. Tada su se mnoge porodice u srpskom narodu zavjetovale da će ga uzeti slaviti kao svoje krsno ime. Pa ili prislužuju uz svoju krsnu slavu Svetoga Savu, ili ga slave kao svoje krsno ime - rekao je on.
On je naglasio da Sveti Sava nije samo naš, nego je vaseljenski svetitelj.
- On je apostol Hristov, poštovan u cijeloj vaseljeni. On nas je uveo u zajednicu kulturnih i prosvećenih naroda Evrope. I zahvaljujući njemu, njegovom zavjetu, zavještanju i učenju u njegovo vrijeme i nešto kasnije dostigli smo najveće dostojanstvo u našoj istoriji, i toga se sjećamo i to čuvamo - zaključio je mitropolit Joanikije.