Za ovog 26-godišnjeg mladića mnogi kažu da je fenomen. Dijagnoza je dijabetes insipidus, poremećaj pri kojem nedovoljna razina antidiuretskog hormona uzrokuje prekomjernu žeđ (polidipsija) i prekomjerno stvaranje vrlo razrijeđene mokraće.

Ovaj poremećaj imaju samo četiri osobe u svijetu.

Marin je veseli mladić koji je zaposlen, bavi se sportom, planinari, vozi motocikl. Gdje god da krene uz sebe ima nekoliko flaša vode. Kako je kazao u razgovoru za Anadoliju, ona mu je izvor života.

- Po rođenju sam konstantno tražio tekućinu. Tražio sam čaj i mlijeko, a kada mi ne bi dala odmah, dobio sam povišenu temperaturu - ispričao je on.

Nakon toga su krenuli da traže mišljenja ljekara.

- Išao sam kod ljekara u Kiseljak, Mostar, Sarajevo, a nakon toga su me poslali u Split gdje su mi dali dijagnozu – dijabetes insipidus. Imaju ta dva hormonalna poremećaja hipofize. Naime, voda samo prolazi kroz mene. Nije mi to teret u životu, ali samo ne smijem ostati bez vode - pojasnio je Marin.

Medicinsku dokumentaciju su slali i u Njemačku, Englesku, po cijeloj BiH i Hrvatskoj. Tražili su dodatna mišljenja.

- Prihvatio sam to stanje i ono će ostat tako. Moguće je i ovako normalno živjeti. Sve je u glavi. Voda je moj izvor života - poručio je Marin.

Kako je kazao, u BiH ne postoji više osoba sa ovim poremećajem.

- U svijetu ovaj poremećaj imaju samo četiri čovjeka. Tokom ljeta dnevno pijem i do 27 litara vode, a tokom zime malo se smanji. Međutim, u prosjeku pijem oko 23, 24 litre vode - rekao je on.

Za ovu dijagnozu ne postoji liječenje. Međutim, Marin kaže da mu to ne predstavlja opterećenje jer je navikao na to stanje od rođenja.

- Što se brže navikneš i prihvatiš to, lakše je. Teret mi je jedino što uvijek moram misliti na to da uvijek nosim vodu sa sobom - istakao je Marin.

Ovaj mladić je zaposlen, a u slobodno vrijeme vozi motocikl, planinari i bavi se paraglajdingom.

- Ako planinarim imam ruksak u kojem imam dva, tri litra vode. A i ljudima u ekipi podijelim po bocu ili dvije, da može biti za mene. Ako trčim neke trke ili učestvujem u takmičenju biciklom, imam svoje punktove sa vodom. Opterećenje je kada se penjemo na stijene, ja sve moram obaviti prije penjanja - naveo je on.

Kao beba je pio oko 800 mililitara na dan.

- Ali kako sam rastao tako se povećavala i količina vode koju sam unosio u organizam. Ako ne unesem dovoljnu količinu vode, dobijem povišenu temperaturu, nesvijesti mi se. Isto stanje kao kad čovjek dehidrira - pojasnio je Marin.

Kako je kazao, jednom je imao situaciju da je dehidrirao.

- Prevrnuli smo se autom u šumi. Nismo računali na to da ćemo se prevrnuti, ali čim sam izašao iz šume nadoknadio sam vodu - naveo je Marin.

Svi u njegovom rodnom mjestu ga poznaju i čim ga vide u objektu donose mu veliku količinu vode.

- Problem mi stvara kada putujem autobusom. Često idem u toalet i onda me svi putnici moraju čekati. Vodu djelimično mogu zamijeniti sokovi. Međutim, sva tekućina koja ima zaslađivače mi ponovo traži vodu - rekao je Marin.

Bubrezi su mu zbog velike količine vode u povećanom procesu rada.

- Zbog velike količine vode, slabi funkcija bubrega. Doktor mi je rekao da se i sa takvom radom bubrega može dugo živjeti. Međutim, preporučuje se da kada sam žedan popijem čašu vode, a ne 1,5 litar, ali to je jače od mene. Čaša mi nije dovoljna. Tokom noći se budim svaka dva sata - istakao je on.

Mladima poručuje da trebaju u životu sve gledati s pozitivne strane.

- Da im ništa ne stvara pritisak jer je to sve iz glave i da se čovjek može nositi sa svim u životu, samo ako želite - dodao je Marin.