Muslimanske jedinice u Tuzli napale su 15. maja 1992. godine kolonu Jugoslovenske narodne armije i, prema zvaničnim podacima, ubile najmanje 54 vojnika, a ranile 44, prekršivši dogovor prema kojem je kolona, koja je kao i ostale jedinice JNA napuštala BiH, trebala da mirno ode iz grada.
Ponovljen je scenario iz Dobrovoljačke ulice u Sarajevu, koji se dogodio nepune dvije sedmice ranije, gdje je prvi dio kolone sa vojnicima JNA propušten, a drugi napadnut iz zasjede.
Napad na kolonu JNA u Tuzli poznat je i kao "Tuzlanska kolona".
Napad su izvršili pripadnici "Patriotske lige" i MUP-a tadašnje BiH pod kontrolom ratne vlade u Sarajevu.
Ovaj zločin je direktno prenošen na lokalnoj televizijskoj stanici.
Bošnjaci ovaj dan i zločin nad nevinim vojnicima na odsluženju vojnog roka proslavljaju kao "Dan odbrane Tuzle".
Prema nekim saznanjima, moguće je da je ubijeno i više vojnika i civila koji su radili u JNA, a bošnjačke vlasti sve ove godine brane nalogodavce zločina i skrivaju još tri masovne grobnice.
Autor knjige "Tuzlanska kolona" Dragan Mrkajić tvrdi da je taj napad bio uvod u najveće etničko čišćenje Srba u BiH poslije Drugog svjetskog rata.
Kroz svjedočenja 33 preživjela učesnika i zastrašujuće ispovjesti porodica žrtava, Mrkajić potkrepljuje tvrdnje o "savršenom zločinu" na Brčanskoj malti kao metodi specijalnog rata koji je BiH gurnuo u dugogodišnje krvoproliće - zbog "interesa velikih sila i nacionalizma malih naroda".
