Srpski pisac i slikar Đura Jakšić /1832-1878/, najizrazitiji predstavnik romantizma u srpskoj književnosti i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. vijeka, rođen je na današnji dan 1832. godine.

Pisao je lirsku, rodoljubivu, satiričnu, socijalnu i epsku poeziju.

Slikarstvo je učio u Segedinu, Temišvaru, Pešti, Velikom Bečkereku /Zrenjanin/, Beču i Minhenu. Potom je bio učitelj u mnogim mjestima u Srbiji i predavao crtanje u Kragujevcu, Požarevcu i Jagodini.

Nemirnog duha, često je proganjan i otpuštan iz službe.

Đuru Jakšića savremenici opisuju kao strasnu osobu, plahovite mašte i plamenih emocija, buntovnu i slobodoljubivu. Pisao je sa romantičarskim patosom pjesme o slobodi i stihovane lirske ispovijesti.

Njegove pjesme: "Na Liparu", "Ponoć", "Mila", "Padajte, braćo", "Otadžbina", "Ja sam stena" i "Noć u Gornjaku" nalaze se u vrhu srpske romantičarske poezije.

Napisao je i drame u stihovima "Seoba Srbalja", "Jelisaveta, kneginja crnogorska" i "Stanoje Glavaš", te oko 40 pripovjedaka.

Smrt ga je zatekla na položaju korektora Državne štamparije Srbije.

Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.