Laza Kostić rođen je 31. januara 1841. godine, i smatra se začetnikom moderne srpske poezije. Govorio je sedam jezika, a bio je posljednji veliki pjesnik među srpskim romantičarima. Pored poezije, pisao je drame, eseje, kritike, bavio se filozofijom, prevođenjem i novinarstvom.

Rođen je u Kovilju, u Bačkoj, u vojničkoj porodici. Osnovnu školu je učio u mjestu rođenja, gimnaziju u Novom Sadu, Pančevu i Budimu, a prava i doktorat prava na Peštanskom univerzitetu.

Službovanje je počeo kao gimnazijski nastavnik u Novom Sadu, zatim postaje advokat, veliki bilježnik i predsjednik suda. Sve je to trajalo oko osam godina, a potom se, sve do smrti, isključivo bavi književnošću, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima.

Poznati pjesnik dva puta je bio u zatvoru u Pešti, prvi put zbog lažne dostave da je učestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na svečanosti prilikom proglašenja punoljetstva kneza Milana.

Kostić je svoje književno stvaranje počeo u jeku romantizma, pored Zmaja, Jakšića i drugih vrlo istaknutih pisaca. Pa ipak, za nepunih deset godina stvaranja on je istaknut u red najvećih pjesnika i postao najpoznatiji predstavnik srpskog romantizma. Napisao je oko 150 lirskih i oko 20 epskih pjesama, balada i romansi.

Najpoznatije djelo ovog pjesnika jeste zbirka “Pjesme” među kojima je čuvena “Santa Maria dela Salute”,  a poznate su i drame “Maksim Crnojević”, “Pera Segedinac”. Njemu u čast ustanovljena je Nagrada Laza Kostić.

Legenda o Lazi i Lenki

Legenda o Lazi Kostiću i Lenki Dunđerski pretočena je u najljepšu srpsku ljubavnu pjesmu „Santa Maria dela Salute“. Punih četrnaest godina ovaj veliki pjesnik je nosio u sebi, kao rezultat pokajanja i kako pred kraj svog života više nije mogao da ćuti, on preispituje sebe i svoje strahove i tako nastaje pjesma.

Lenku Dunđerski, najmlađu ćerku njegovog prijatelja i dobrotovora Lazara Dunđerskog, Laza Kostić je upoznao 1891. godine. Očaran dvadesetogodišnjom Lenkom, koja je plijenila ljepotom, šarmom i mladošću, trideset godina stariji pjesnik nije mogao da savlada talas emocija koje su počele da ga ispunjavaju, ali kao prijatelj porodice Dunđerski i častan čovjek, duboko je bio svjestan razlike u godinama i nemogućnosti njihove veze.

Mnogo godina prije nego što je upoznala Lazu Kostića, Lenka je slušala priče o njemu i čitala njegovu poeziju. Odbijala je mnogobrojne prosce nadajući se da će je Laza uskoro zaprositi.

Razapet između moralnog i emotivnog, pjesnik je pokušao da pronađe način koji bi zauvijek stavio tačku nemogućnosti njihove veze. Piše pismo svom dobrom prijatelju, Nikoli Tesli o djevojci izuzetne ljepote, koja ispunjava sve uslove idealne supruge velikog naučnika. Kako je Lenka bila bogata udavača, a Nikoli upravo izgorjela laboratorija, Laza se nadao da će ih spojiti i time riješiti situaciju u kojoj se našao. Tesla nije bio zainteresovan za brak, a Lenka je izjavila da bi se udala samo za nekoga kao što je Laza Kostić.

Spas je pokušao da pronađe bjekstvom u manastir Krušedol. Ali kako nije mogao da se oslobodi emocija, on u manastiru piše prvu pjesmu posvećenu svojoj velikoj ljubavi „Gospođici L.D.” Posljednji, očajnički korak u svom bijegu od velike ljubavi, pjesnik pravi na prijedlog svog prijatelja i nesuđenog tasta. Ženi se bogatom somborskom udavačom Julijanom Palanačkom, koja je Lazu vjerno čekala punih dvadeset godina. Na vjenčanju koje je obavljeno 1895. godine, pjesnikov kum je bio Lenkin otac, Lazar Dunđerski.

Nepuna dva mjeseca od ovog vjenčanja,  Jelena-Lenka Dunđerski je tragično preminula 25. novembra 1895. godine u Beču. Kružile su glasine da se ubila, kao i da je uzrok smrti bila sepsa nakon neuspješnog abortusa. Kako pouzdanih informacija nema, njena smrt je ostala tajna, a kao zvanična verzija se uzima ona koju je iznijela njena porodica, da je preminula od tifusne groznice.

Za ovaj tragičan događaj, Laza je saznao dok je tokom bračnog putovanja boravio u Veneciji. Obuzet tugom, otišao je u crkvu Gospe od Spasa (Santa Maria della Salute) i pod okriljem njene grandiozne ljepote  počeo da piše stihove najljepše oproštajne ljubavne pjesme. Laza Kostić je odsanjao u toj pjesmi cio svoj život prije nje, poznanstvo sa njom, njemu misterioznu i tragičnu smrt, život poslije nje kao i ponovni susret sa njom na onom svijetu.

Lenka nije imala priliku da pročita pjesmu koja je nastajala 14 godina u pjesniku, ali je pročitala pjesmu “Gospođici L.D.” koju je pjesnik priložio dvorcu Dunđerski u njen spomenar, mali, drveni kovčeg sa ružama oslikanim na poklopcu, koji je nestao, a time i zauvijek odnio sa sobom istinu o ovoj vječnoj ljubavi.