Na današnji dan, 7. aprila 1934. godine, na praznik Blagovijesti, rođena je baka Rosa Končar u selu Donja Gata u opštini Bihać.
Baka Rosa, rođeno Cimeša, ostavila je jedan od najupečatljivijih utisaka na gledaoce dokumentarnog filma „Garavice“.
Njeno živopisno svjedočenje, nošnja, marama i krajiški izgovor privlače pažnju već u prvim sekundama, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim.
- Tokom snimanja intervjua, u aprilu 2022. godine, nepokolebljivo je izrazila želju da pomogne u stvaranju filma. Na svako pitanje, oštroumna i inteligenta žena, odgovarala je detaljno, otkrivajući i nove priče. Nijednom nije ponovljeno snimanje, jer je uvijek govorila tečno. Bile su potrebne sedmice da se presluša i razmisli o svemu izgovorenom. Nakon svake preslušane rečenice samo su se smjenjivali osjećaji tuge i radosti. Tuge – zbog saznanja kako su srpske porodice propatile, radosti – zbog svijesti da je ipak jedno svjedočenje trajno sačuvano – poručili su iz Fondacije „Zaboravljeni korijeni“.
Govorila je o svim važnim temama – saznanja o Garavicama, stradanja srpskih porodica u Drugom svjetskom ratu, pokatoličavanje i islamizacija Srba, zbjegovi sve do Grahova i Like, život nakon rata itd. U svako svjedočenje utkala je i duh naroda tog vremena.
Kako navode, često je govorila sasvim obične priče koje se ne tiču isključivo zločina, ali baš te priče danas su od neprocjenjivog značaja. Nakon više od dva sata nepomičnog sjedenja na stolici uz smiješak je pitala: „pa sine, šta bih još mogla da ti ispričam?“
Foto: zaboravljenikorijeni.org
Vrijedna srpska krajiška žena u životu je najviše voljela da veze i hekla. Radila je najkomlikovanija heklanja, naročito rukavice ženama za vjenčanja.
- Baka Rosa je rodila četiri sina i jednu kćerku, a za života je dočekala sedam unučadi i sedam praunučadi. Autoritetom majke i bake okupljala je svoju porodicu. Ipak, najveća tuga u njenom životu bila je gubitak sina u posljednjem ratu devedesetih godina. Tada je kompletna porodica izbjegla sa vjekovnog ognjišta – podsjetili su iz „Zaboravljenih korijena“.
Baka Rosa nije dočekala da pogleda film, a ovo ostvarenje za nju je značilo mnogo. Preminula je 24. septembra 2022. godine u Banjaluci, gdje je i sahranjena.
Priče bake Rose ostaće srpskom narodu vječna uspomena na krajišku tradiciju i golgotska stradanja tokom Drugog svjetskog rata.
