Mjesec rđa, a naučnici su tim zaključkom vjerovatno bili jednako zbunjeni kao i vi kad ste pročitali ovu rečenicu, piše "CNN". Naime, rđa na Mjesecu ne bi smjela biti moguća jer ondje nema kiseonika, što je jedna od dvije temeljne stvari koje je uzrokuju. Druga je voda.
Ali dokaza za to ima. Indijska lunarna sonda Chandrayaan-1 kružila je oko Mjeseca 2008. godine i prikupila podatke koji su do danas pridonijeli mnogim otkrićima, uključujući i postojanje molekula vode na njegovoj površini. Sonda je bila opremljena i instrumentom koji je proizvela NASA kako bi analizirala mineralni sastav Mjeseca.
Naučnici NASA-e i havajskog Instituta za geofiziku i planetologiju nedavno su analizirali još neke podatke i našli se u čudu kad su pronašli tragove hematita, oblika željezovog oksida, odnosno rđe. Na Mjesecu ima mnogo stijena bogatih željezom, ali rđa se stvara jedino kad je željezo izloženo kiseoniku i vodi.
- Prvo nisam mogla vjerovati, jer, s obzirom na uslove na Mjesecu rđe ondje ne bi trebalo biti - kazala je Abigail Freman, naučnica NASA.
Ne samo da na Mjesecu nema kiseonika nego je preplavljen vodonikom, koji ondje struji sa Sunca nošen solarnim vjetrom. Rđa nastaje kad kiseonik ukloni elektrone iz željeza, a vodonik radi upravo suprotno, dodaje mu elektrone. Zato se na područjima bogatim vodonikom rđa teško stvara.
Krivac je Zemlja
- To je vrlo zbunjujuće - rekao je Šuai Li sa Univerziteta "Hawaii", glavni autor studije objavljene u časopisu "Science Advances". "Mjesec je užasno okruženje za stvaranje hematita".
Nakon višemjesečnih istraživanja, Li i naučnici NASA-e misle da su riješili zagonetku. Krivac za rđu na mjesecu je - Zemlja.
Prvi veći trag im je bila činjenica da je većina rđe koncentrisana na strani Mjeseca okrenutoj prema Zemlji, što je ukazivalo na to da je pojava na neki način povezana s našom planetom.
Zemlju okružuje magnetno polje, a solarni vjetar ga rasteže i stvara dug magnetni rep u smjeru vjetra. Mjesec ulazi u taj rep tri dana prije nego što je pun i treba mu šest dana da izađe na drugu stranu.
Li smatra da kiseonik sa Zemlje tim magnetnim repom stiže do Mjeseca i ondje u dodiru s vodenim molekulama stvara hrđu.
Magnetni rep istovremeno, tokom punog Mjeseca, blokira sav solarni vjetar, što znači da je Mjesec privremeno zaštićen od udara vodonika sa Sunca. Time je takođe otvoren vremenski prozor za stvaranje rđe.
Međutim, ta teorija ima nekoliko 'rupa'. Na primjer, manji dio rđe pronađen je i na tamnoj strani Mjeseca, gdje kiseonik sa Zemlje teško može doprijeti, a ostala je nejasna i interakcija molekula vode i stijena na Mjesecu.
